Borbe, nesrece, svade, stres... "sve to jedan zivot nosi" kao sto je thopmson rekao u jednoj od svojih pjesama, treba ga prihvatiti kakav god da je... sa svim svojim padovima i usponima... na kraju krajeva samo uporni u njemu dobro i prolaze... nista ne pada s neba... prvo trebamo znat sto zelimo, a onda probat doc do toga na bilo koji nacin....
Ugl. razlog zbog kojeg pisem ovaj post je taj sto nikako nemogu shvatit zasto neki ljudi zive u sjeni drugih... kao obicna imitacija... potpuno neprimjeceni kao jedna sjenka u ogromnom prostranstvu tame... tamo je, a nitko to ne vidi... u svome carstvu ocaja, tuge i zaborava samo placu i kukaju nad zivotom... u nekima se rada depresija sto rezultira padom samopouzdanja i zatvaranja u neki svoj svijet pun iluzija o tome da nisu dovoljno dobri za nesto.... u drugima se pak javlja bjes i ljubomora na ostatak svijeta... mrznja na svakog tko je uspio u necemu... ne govorim o velikim stvarima poput uspjesne karijere vec o malim sitnicama poput uspjeha u skoli, ljubavi ili prijateljstvu...
Svaki covjek ima svoje vrline i mane... nitko nije savrsen i s tim treba nauciti zivjeti... trgni se iz tog svog svijeta, nadi svoju osobnost, ciljeve i zauzmi svoj stav bez obzira na sve... kreni svojim putem... svatko tko ima svoj ponos, i tko se bori za svoja uvjerenja moze uspjet... naravno nista se ne dogada preko noci, ali nista se nemoze dogoditi ni sjedenjem i plakanjem negdje sa strane, gledanjem preko ramena na tude uspjehe... Ono sto zelim reci je: Get up, stand your ground and fight no matter what!
Post je objavljen 31.07.2010. u 02:00 sati.