Frida s jabukom u zubalu. I Narcisa je zagrizla jezik.
Katkad se šuti i kada želiš govoriti.
Katkad se odgovara samo na pitanja koja se postave.
Ni više. Ni manje. Usmjereno i odmjereno.
Kada im koža postane smeđa, i oljušti se,
cvrljeći, na nosu,
hoće li dobiti drugo ime ili će lice postati tisućama?
Pokopali smo, slavili smo, prezrivo smo odmahnule rukom,
prepisale šablonu u korice čestitke, pročitale,
svađale se, smijale se, zaljubile se, zaljubile ih,
sanjale smo vojskovođe…
Kako se još uvijek možemo istima zvati?
Heh… Bit će da je problem bezimenima
dati u ruke putovnice…
I iks je ime.
Crveni nos, puknute kapilare, puno i još više vode,
Krleža i Andrić… kada se vratimo sjetit ćemo se
kako smo se željele zvati. Ni Frida. Ni Narcisa. Ni Ja.
Post je objavljen 28.07.2010. u 23:57 sati.