Ne dozvolite sebi da se na ovo naviknete,
a da ne reagirate kao i prvi put!
Gianna Jessen
Žena koja je preživjela pobačaj
Obraćanje Australskoj javnosti 8. rujna, 2008. god.
U zgradi parlamenta u Melbournu glavnom gradu države Victorie
Ja sam posvojena, a moja biološka majka je imala 17 godina, kao i moj biološki otac. Bila je 7 ipol mjeseci trudna kada je odlučila otići uu kliniku “Planned parenthood“ najveći pružatelj usluga abortusa u svijetu. Oni su joj savjetovali abortus fiziološkom otopinom, za kasnije stadije trudnoće, pri kojem se fiziološka otopina ubrizgava u majčinu utrobu. Dijete guta tu otopinu, koja ga spaljuje iznutra i izvana i majka onda mora roditi mrtvo dijete, unutar 24 sata, ali na ogromno i šokantno iznenađenje sviju ja se nisam rodila mrtva nego živa, 6. travnja 1977. u klinici za abortuse u okrugu Los Angeles. Ono što je fantastično u svemu ovome, u savršenom tempiranju mog rođenja, jest to što izvršitelj abortusa još nije bio došao na posao, tako da uopće nije imao priliku da nastavi sa svojim planom za moj život, koji je bio smrt.
Znam da sam u zgradi Vlade, i to jako lijepoj i volim vašu zemlju kao i svoju vlastitu, ali znam i da u vremenu u kojemu živimo nije uopće politički ispravno izgovoriti ime Isusa Krista na mjestu kao što je ovo. Dovesti Ga na ovakve sastanke, jer Njegovo ime može učiniti da se ljudi osjećaju užasno neugodno, ali ja nisam preživjela da se svi ljudi osjećaju neugodno, preživjela sam kako bih malo raspirila stvari. I tako rodila sam se živa, kao što sam već rekla, nakon 18 sati, trebala bih biti slijepa, trebala bih biti izgorena, trebala bih biti mrtva. Ali nisam. Znate li što je fantastično? Činjenica da je izvršitelj pobačaja morao potpisati moj rodni list, tako da ja znam tko je on. I za sve skeptike koji slušaju, u mom zdravstvenom kartonu piše: „Rođena tijekom abortusa fiziološkom otopinom“. Ha! Nisu pobijedili. Istraživala sam malo čovjeka koji je izvršio abortus na meni. Njegove klinike su dio najvećeg lanca klinika u SAD-u i zarađuju 70 milijuna dolara godišnje. Pročitala sam jedan njegov citat od prije nekoliko godina: „Abortirao sam više od milijun djece i to smatram svojom strašću.“ Ovo vam govorim, jer, slušajte me dame i gospodo. Nalazimo se u zanimljivoj bitci u ovom svijetu, shvaća li mi to ili ne. To je bitka između života i smrti.
Na čijoj ste strani. I tako medicinska sestra je pozvala kola hitne medicinske pomoći, koja su me prebacila u bolnicu, i što je istinsko čudo! Uto vrijeme sve do 2002 godine, običaj u mojoj zemlji bio je dokrajčiti život onoga tko preživi abortus, bilo davljenjem, gušenjem, ostavljanjem djeteta da umre ili bacanjem djeteta. Ali 05. kolovoza, 2002. moj izvanredni predsjednik Bush ozakonio je akt o zaštiti živorođenih beba kako bi to spriječio. Vidite mi smo ozbiljni. Nadam se da će me zamrziti do moje smrti, kako bih mogla osjetiti Boga oko sebe i razumijeti što znači biti omražen. Jer On je bio omražen! I nije da se radujem tomu što ću biti omražena, ali znam da sam već omražena jer proglašavam život, i kažem. „Niste me uhvatili! Tihi holkaust me nije pobijedio!“ I moja misija, dame i gospodo, između mnogih stvari, jest ovo: Ubrizgati humanost u jednu debatu koju smo jednostavno spakirali i stavili na policu i rekli: „To je problem“ Odstranili smo svoje osjećaje, postajemo tvrđi. Koliko ste voljni uzeti i koliko ste voljni riskirati da biste govorili istinu u ljubavi i milosrđu, da biste ustali i bili barem bili voljni da budete omraženi? Ili se u konačnici sve vrti oko vas? Ili oko mene?
I tako, nakon toga bila sam smještena u dom za nezbrinute za hitne slučajeve, gdje su odlučili da me baš i ne vole, a kako ja volim reći: Neznam kako ste me mogli ne voljeti odmah od samog početka?, ali nisu. Šta nije u redu s tim ljudima. Vidite ja sam omražena još od začeća, od mnogih. I voljena od još više njih, ali posebno od Boga. Ja sam Njegova djevojka, a Božjoj djevojci se ne smijete zamjeriti. Na mom čelu piše: „Bolje ti je da budeš dobar prema meni, jer moj Otac vlada svijetom“!
I tako nakon što sam bila smještena u loš dom, odveli su me iz tog doma i smjestili u drugi, u prekrasni, Pennyin dom. Ona mi je rekla da sam tada imala 17 mjeseci, 14 kilograma i dijagnozu celebralne paralize, (koju smatram darom), koja je izravno uzrokovana manjkom kisika u mom mozgu dok sam pokušala preživjeti. Prisiljena sam da kažem ovo: „Ako je abortus stvara ženinih prava, dame i gospodo, koja su onda moja prava? Tog dana nije bilo nijedne radikalne feministkinje koja je ustala i vikala kako se narušavaju moja prava. Zapravo, moj život se gasio u ime ženskih prava. I dame i gospodo, ja ne bih imala celebralnu paralizu da nisam preživjela sve ovo, tako, kada čujem užasan, odvratan argument kako bismo trebali imati abortuse jer bi dijete moglo biti invalid. Užas koji mi ispunja srce!
Dame i gospodo, postoje stvari koje ćete moći naučiti samo od najslabijih među nama, i kada ih ubijete, Vi ste ti koji gubite! Gospodin se brine za njih, ali Vi ste ti koji će patiti zauvijek! I kakva arogancija, kakva apsolutna arogancija, a to je bio argument u ovom ljudskom mjestu u kojemu živimo, jači trebaju dominirati nad slabijima, da trebaju odlučiti tko živi, a tko umire! Kakva arogancija, Zar ne shvaćate? Da ne možete učiniti da vaše vlastito srce kuca. Zar ne shvaćate da sva moć koju mislite da je posjedujete, u stvari ne posjedujete ništa! Božje milosrđe je ono što vas održava, čak i kada Ga mrzite.
Pogledali su u moju dragu Penny i rekli: „Od Gianne nikad neće biti ništa“, što je jako ohrabrujuće. Ona ih je odlučila ignorirati i radila je sa mnom tri puta dnevno. Počela sam držati glavu, a oni su govorili „Gianna nikada neće ovo i ono…“ Da skratim priču, s tri i pol godine hodala sam s pomagalom i protezama za noge. Danas stojim ovdje blago hramajući, bez pomagala i proteza. Ponekad padam graciozno, a ponekad vrlo negraciozno, ovisno o situaciji. Ali sve to na Slavu Božju!
Vidite, dame i gospodo ja sam slabija od većine vas, ali ovo je moj govor, i kako li je mala cijena koju plaćam kako bih mogla bljesnuti svijetu i ponuditi mu nadu. Smatram da u našem pogrešnom razmišljanju o načinu kako stvari idu, ne shvaćamo kako lijepo može biti trpljenje! Ne prijavljujem se dobrovoljno za njega, ali kada dođe, zaboravljamo da je Bog onaj koji vodi sve, a Bog ima način da najjadnije stvari učini predivnima!
Upoznala sam svoju biološku majku. Oprostila sam joj, ja sam kršćanka. Ona je veoma slomljena žena, došla je na jedan događaj koji sam imala prije dvije godine, pojavila se nenajavljena i rekla: „Zdravo, ja sam tvoja majka.“ To je bio jako težak dan, a ipak dok sam trpjela sve ovo… Vjerojatno mislite da sam smiješna, ali sjedila sam tamo i mislila sam: Ja ne pripadam tebi. Ja pripadam Kristu. Ja sam njegova princeza, tako da, bez obzira što kažeš, i na svu tvoju ljutnju i slomljenost i gnjev nije na meni da to zadržim i da to nosim. I neću.“ Sve ovo govorila sam u sebi. Dakle, dame i gospodo, imate mogućnost.
Ali samo nakratko htjela bih se neposredno obratiti muškarcima u ovoj prostoriji, i učiniti nešto što se nikada nije učinilo. Muškarci, vi ste stvoreni za velike stvari. Vi ste stvoreni da ustanete i budete muškarci. Stvoreni ste da branite žene i djecu; ne stojite po strani i da okrećete glavu kada znate da se događa ubojstvo, te da ne napravite ništa po tome pitanju. Niste stvoreni da iskoristite žene i da nas ostavite same. Stvoreni ste da budete plemeniti i divni, milosrdni i jaki i da se založite za nešto, jer slušajte me muškarci, ja sam preumorna da radim vaš posao.
Žene, niste stvorene za zlostavljanje, niste stvorene da sjedite i da ne znate koliko vrijedite. Stvorene ste da se za vas bori. Zauvijek! Sada je vaš trenutak kakvi ćete ljudi biti? Vjerujem – nevjerojatno, vjerujem, muškarci da ćete se suočiti sa izazovom. Za sve političare koji slušaju, posebno za muškarce, rekla bih ovo: „Stvoreni ste za velike stvari, na stranu politika, stvoreni ste da branite ono što je ispravno i dobro.“ Ova vatrena mlada djevojka je stala ovdje i rekla: „Sada je vaš trenutak.“ Kakvi muškarci želite biti? Muškarci opsjednuti vlastitom slavom, ili muškarci opsjednuti Slavom Božjom? Vrijeme je da zauzmeš stav Victoria. Sada je tvoj sat, Bog će ti pomagati, Bog će biti s tobom. Ti imaš priliku da proslaviš Boga i iskažeš mu čast u godini 2008.
Završiti ću s ovim: Nekima možda malo smeta što cijelo vrijeme samo pričam o Bogu i Isusu, ali kako bih mogla šetati okolo, hramati kroz ovaj svijet, a da ne dam sve svoje srce i um i dušu i snagu Kristu koji mi je dao život?!
Tako, ako mislite da sam budala, to je još samo jedan dragulj u mojoj kruni. Cijela moja namjera u ovom životu jest učiniti da se Bog smješi. Nadam se da je nešto od ovoga imalo smisla. Jednostavno je došlo iz moga srca.
Neka vas Bog blagoslovi i čuva!
Post je objavljen 25.07.2010. u 12:06 sati.