Petar Pan je simfonija za uši dječice, a i nas malo veće dječice također. Upitala sam se zadnjih dana, gdje je vrijeme stiglo otići toliko brzo i kada sam zapravo stigla odrasti?! I eto, čak ne znam ni sama kako sam se odlučila čitati baš Petra Pana, od svih bajki koje mi se motaju po policama s "ozbiljnim" knjigama.
Ono, još sam nedavno išla u peti razred, i mislim da mi je onda najveći problem bio kako se prešvercati iz kuće s majicom koja otkriva pupak i hlačama koje vise do pola tura, a da tata to ne primjeti. A sad već tražim stan i učim se snalaziti po sasvim novom gradu, moram se brinuti sama za sebe (ajde, ovo je polovično istinito, imam roditelje koji su me spremni financirati bar prvo vrijeme, a i dulje bude li nužno potrebno, imam i dalje dom tamo gdje su oni, tako da se mogu uvijek vratiti, imam čak i menze za slučaj da ne znam kuhati (hej, znam, pitajte Karla:D) ali ipak ono.) Muči me taj osjećaj donkihotovske borbe s vjetrenjačama koja me mori zbog mog Petar Pan sindroma. Ne želim odrasti, tako je ružno biti odrastao. Odrasli ljudi, oni koji u sebi nisu sačuvali dijete, su dosadni, zaokupljeni novcem i realnošću i mislim da čak ni sanjati ne znaju.
Već mi je, po mojoj realnoj procjeni, odletjelo najmanje 30% života, formalno sam odrasla, ali ja bih još uvijek balone i mašne i Lego kockice i praviti slamkom mjehuriće po mlijeku i tako to:D.
Ima tih nekih stvari koje nikada u životu nisam radila, a sada sam zapravo shvatila da bih ih trebala isprobati raditi, čisto da vidim idu li mi ili mi ne idu.
Nikada nisam voljela gledati tv, a ovo ljeto sam pogledala već tri filma. Baš smo danas pogledali Alicu u zemlji čudesa.
Nikada nisam voljela sport, misleći da sam prenespretna, a već me dulje vrijeme mori ideja da pokušam.
Nikada nisam slagala pazle. To svakako želim pokušati.
Nego, smatrate li vi krađu napisanog, dakle, stihova, rečenica i sl (intelektualnog vlasništva) krađom?
Bila sam u međuvremenu na upisima:). Prije upisa sam bila u Zagrebu (no, Ivaniću zapravo):). Lijepo je tamo, razmaženo:). U Rijeci me udomilo dvoje iznimno dragih blogera, hvala:)
Post je objavljen 23.07.2010. u 19:50 sati.