Legendarni spavajući prorok, Edgar Cayce, (18 ožujak 1877. - 3. siječnja 1945.) je bio siguran kako Atlantida nije mit, predvidjevši kako će se naći dokaz postojanja mitskog kontinenta. Atlantida, prema Cayceu, je bila razarana tijekom tri glavna perioda poplava, koji su se protezali tijekom više od tisuću godina.Treće i konačno razaranje je bila kataklizma, pomicanje polova Zemlje koji je prouzročio potonuće zadnjeg, preostalog imperija Atlantide oko 10.500 godina p.n.e. Uz Atlantidu, Edgar Cayce je spomenuo i postojanje civilizacija Lemuria ili Mu, u današnjoj Aziji.
Postoji konsenzus povijesničara kako su prve emergirane civilizacije bili Sumerićanskog i Vavilonskog podrijetla. Te su civilizacije u relativno kratkom roku uznapredovale prije nekih 5000 godina iz Kamenog doba. Ako bi se pronašli ostaci Atlantide, to bi otkriće zasigurno revolucioniziralo naš svijet i bili bi prisiljeni ponovno pisati povijesne knjige. Edgar Cayce nije dvoumio oko Atlantide, potpuno precizno 1933. predviđajući kako bi se ostaci Atlantide mogli naći 1968. ili 1969. u blizini obale SAD-a. Točno je locirao na Bimini, otok u Bahamima, gdje bi se vjerojatno trebali naći ostaci hramova ispod muljevitog pijeska oceana. Prema Cayceu, Bimini je nekoć bio dio izgubljenog imperija Atlantide, imenom Poseidia, Boga mora, koga je spominjao i Platon.
Cayceovo se predviđanje ostvarilo kada je 1968. civilni pilot leteći preko voda Biminija otkrio podvodne strukture, koje su kasnije postale poznate kao "The Road of Bimini". To je od ljudi načinjena cesta dužine nekoliko stotina metara, koju je proučavao profesor Manson Valentine sa Sveučilišta Miami i koji je otkrio tu vijest medijima. Od objavljivanja otkrića profesora Valentina, gomila je istraživača pohrlila na Bahame i Kubu kako bi dobili svoj udio u onom što bi moglo biti otkriće Atlantide.
Istraživači danas traže ostatke ruševina izgubljene mitske civilizacije Atlantide i Mu ili Lumeria širom svijeta, a neki su već izvjestili o vrlo zadivljujućim nalazima. Udruženje za istraživanje i prosvijetljenje Association for Research and Enlightenment (A.R.E.), koje održava naslijeđe Edgar Caycea, je formiralo tim eksperata koji rone tražeći ostatke Atlantide u vodama oko Kube i Bahama. Našli su veliku podvodnu platformu pokraj Andros otoka u zimi 2003. Pronalazaći hipotetiziraju o mogućem nalazu ostataka ogromne pradavne luke.
U vodama kraj meksičkog poluotoka Yucatan u ljeto 2003. istraživačka grupa koju je vodila ruskinja Paulina Zelitsky je našla misteriozne megalitske strukture na dubini od 600 do 700 metara, koje su nazvali MEGA. U listopadu 2004. ista se grupa vratila na istu lokaciju kako bi istražila ono što vjeruju da je Atlantida Maya. 2001. kolege Pauline Zelitsky su otkrile drugi ogromni zemljani plato u istoj regiji između Yucatana i Kube u dubokom usjeku sonarnom tehnologijom, koja pokazuje jasne oblike cesta, zgrada i piramide.
Koristeći podvodne robote snimili su slike bijelog pijeska s u centru jasno raspoznatljivim ogromnim strukturama, koje je napravio čovjek.
Satelitske slike obale Floride, pokazuju ravne crte na dnu oceana koje su dugačke stotine kilometara i sliče kanalima u savršeno ravnim crtama. One moraju biti umjetne zbog svoje nevjerojatne dužine i pravocrtnosti. Malo vjerojatno da bi se takve crte mogle ostvariti tektonskim kretanjem ploča Zemlje, jer su pronađene Zemaljske pukotine koje idu okomito na te linije.
Slične su crte nađene pod vodom kraj obala Afrike, Južne Amerike. Postoji izgleda ogromna megalitska podvodna mreža koja je povezana sa super megalitskim strukturama (piramidama). Konstrukcija je mogla davno biti iznad vode i mogla bi predstavljati ostatke izgubljene civilizacije Atlantide. Digitalno obrađene satelitske slike otkrivaju strukture podvodnih super velikih piramida, mjesta koja izgledaju kao gradovi i druge megalitske strukture. Potrebna su daljnja ispitivanja, no ako se može dokazati kako su strukture umjetne, izgleda kako se Atlantida izdiže. Satelitska otkrića prikupljaju sredstva i pozivaju znanstvenike na daljnje istraživanje tih podvodnih konstrukcija.
1995. kraj obale Japana, blizu Okinawe, su pronađene podzemne strukture koje bi mogle biti ostaci dvorca. Arhitektura je slična arhitekturi dvoraca u blizini na kopnu. Mjesto istražuje profesor Masaki Kimura, biolog mora sa Sveučilišta Ryukyus u Okinawi. Profesor Kimura vjeruje kako struktura mora biti djelo ljudskih ruku izgubljenih civilizacija. čak su pronašli podvodne ceste, koje dokazuju da su ljudske izrade.
Profesor geologije Truaki Ishii sa Sveučilišta u Tokiju sugerira kako strukture moraju datirati negdje oko 8.000 godina prije Krista. Drugi vjeruju kako bi mogle biti znatno starije, čak i 12.000 godina stare.
U ožujku 1995. na drugoj lokaciji u vodama Okinawe ronioci su pronašli ostatke pradavnog grada, koji se prostire na površini od sto kvadratnih kilometara. Nađene su ulice, avenije, strukture lukova, stube isklesane u kamenu koje su spajane. Nekoliko mjeseci kasnije uz obale otoka Yonaguni, 300 milja južnije od Okinawe u plitkoj vodi su nađene čak i ogromne piramide!
Vijesti o potonulom gradu i piramidama bile su udarne vijesti više od godinu dana u Japanu, no činjenice su potpuno zanemarene izvan Japana. špekulacije o pronalsku govore o ostacima legendarne civilizacije Lemuria ili Mu.
15. studenog u Europi su se pojavile naslovne vijesti o otkriću grada Platonove Atlantide, kada je vođa tima američke ekspedicije, Robert Sarmast, na konferenciji za novinare tvrdio kako su našli ostatke Atlantide. Rekao je kako su našli grad s kružnim kanalima upravo onakve kakve je opisao Platon. Vjerovali su kako grad leži 1,5 km ispod morske površine pod metrima morskih sedimenata, 80 km jugoistočno od obale Cipra. Nakon 6 dana istraživanja i sonarnog snimanja područja, vratio se s dokazom o strukturama koje napravio čovjek, uključivo s 3 km dugim zidom, dubokim kanalima i nataloženih korita rijeka.
Sarmast kaže kako je uspoređivao 50 naputaka deriviranih iz Platonovih knjiga sa stvarnim nalazištem i time definitivno identificirao nađeno kao grad Atlantide sa svojim utvrđenim brežuljkom akropolisom. U svojoj ekspediciji je imao članove ekspedicije koja je otkrila olupinu Titanika. Siguran u svoje stajalište od priprema iz 2003. koje su vodile ekspediciji 2004., napisao je knjigu "Otkriće Atlantide iznenađujući događaj za otok Cipar" (izdavač Origin Press 2003.), koja je već postala uspješnicom među turistima na Cipru.
Primijenjujući istu podvodnu arheološku tehnologiju sonarnog snimanja na dnu mora u vodama Cipra, Indijski Nacionalni Institut Oceanske Tehnologije National Institute of Ocean Technology (NIOT) je otkrio podvodne geometrijske strukture na dubini od 6 metara u Zaljevu Cambaya nedaleko obale Gujurat
a. Podvodna arheološka istraživanja koja su uslijedila su otkrila umjetne formacije najmanje dva grada i stvarne artefakte koji su se mogli naći u tim gradovima kao što je keramičko posuđe, nakit i ljudske kosti. To je privuklo veliku pažnju, jer su povijesničari vjerovali kako se radi o jednom od sedam svetih hodočasničkih mjesta pradavne Indije, grad Dwarka, prema Sanskrit literaturi, koje je utemljio Bog Krishna. Grad je bio izgrađen na obalama rijeke, vjerojatno potonuo u more nako smrti Krishne. Otkriće Dwarka je od beskrajne važnosti za kulturu i religiozno naslijeđe Indije, a kod mnogih je to već uklonilo postojeće sumnje o povijesnoj valjanosti Veda tekstova i stvarnom postojanju Krishne.
Diskusije se nastavljaju o starosti tih gradova, a procjene znatno variraju, od rane povijesti do kasnog srednjeg vijeka. Međutim zapadni povijesničari će morati revidirati svoje pretpostavke o početku civilizaije Indije i Indus dolini, na negdje oko 2500 p.n.e zbog posljedica daljnjih ispitivanja. Artefakti, karbon metodom utvrđene starosti od 8.500 do 9.500 godina prije Krista, pronašeni u siječnju 2002. bi mogli biti indikacija kako se radi o gradu mnogo starije civilizacije. Istraživač John Michell, autor knjige "Novi pogled na Atlantidu" vjeruje kako su sve te strukture, kako na kopnu tako i pod vodom, pripadale geomantičkoj tradiciji koja je nekoć bila univerzalno poznata na Zemlji.
Michell tvrdi u svojoj knjizi: "Živimo unutar ruševina pradavne strukture, koja nam zbog svoje ogromne veličine do sada bila nevidljiva".
Međunarodna skupina stručnjaka predvođena američkim arheolozima je u ožujku 2011, u močvarnom području južne Španjolske pronašla jedan od dijelova drevne civilizacije Atlantide. Mitska civilizacija koju je po pretpostavkama potopio gigantski tsunami. Tim arheologa radio je dvije godine i koristio se podzemnim radarima, digitalnim mapiranjem, podvodnom tehnologijom i satelitskim snimkama. Potopljeni grada u blizini Cadiza, u južnom, atlantskom dijelu Španjolske. Tamo, potopljenu u prostranim močvarama nacionalnog parka Donana, stručnjaci smatraju da su pronašli dio drevne Atlantide. Nevjerojatna je snaga tsunamija, izjavio je glavni istraživač Richard Freund, profesor na sveučilištu Hartfordu u Connecticutu. Teško je razumjeti da val može izbrisati otok promjera sto kilometara, dodao je. Freund je također rekao da je u središnoj Španjolskoj otkriven i čudan niz memorijalnih gradova', koje su po uzoru na Atlantidu gradili stanovnici izbjegli s nje. To je znanstvenicima dalo dodatne dokaze i uvjerenost da su blizu Cadiza pronašli vrijedno nalazište. Ovo je jedno od mnogih nalazišta diljem svijete koji svjedoći o toj velikoj drevnoj civilizaciji.
Sve ovo ne može biti samo puka slučajnost. Na um mi pada jedno pitanje: zašto se sve to zataškava? Pogledajte količinu dokaza koji su ovdje predočeni a to je samo kap u moru, sve više i više toga izlazi na vidjelo (puno toga se može naći i na slijedećim stranicama: http://www.joschua.biz/ ili http://www.soulsofdistortion.nl/croatian/SODA_toc.html ). Zašto ljudi biraju laž i odbacuju istinu, zašto se toliko bojimo istine? Kaže jedan pametan čovjek: Lako je vjerovati u laž jer stvara ugodu, teško je vjerovati u istinu, ona donosi bol i za istinu se treba boriti. Hm.... čovjek se zamisli na ovakvim stvarima.
Post je objavljen 06.10.2012. u 11:00 sati.