Već dobrih petnaestak godina, svakoga proljeća iznova započinjem s čitanjem meni najdraže knjige, 'Majstora i Margarite' Mihalia Afanasijeviča Bulgakova.
Sam Bog zna zašto mi je ta knjiga toliko draga; pretpostavljam - bolje rečeno - osnovano sumnjam da se za mene njena draž dijelom sastoji u svojevrsnom happy-endu namjenjenom vječnim ljubavnicima, a dijelom u činjenici da ništa u životu nije u potpunosti crno, pa tako niti sam Vrag (da ne kažem prof. Woland...)
No dakako, to ni izdaleka nije sve; no, u čemu se sastoji preostala privlačnost tog romana nemam pojma... Vjerojatno je to 'ono nešto' volatilno, transcendentno... ono što se riječima ionako ne može opisati... ono što se može samo osjetiti...
"Ona je nosila u rukama odvratno, uznemiravajuće žuto cvijeće. Vrag zna kako se zove, ali se ono prvo pojavljuje u Moskvi. To se cvijeće vrlo jasno isticalo na njezinu crnom proljetnom kaputu. Ona je nosila žuto cvijeće! Zlo cvijeće. Skrenula je s Tverske ulice u neku manju i tu se okrenula. Vi poznajete Tversku ulicu? Tverskom je hodalo tisuću ljudi, ali ja vas uvjeravam da je vidjela samo mene i pogledala me ne samo nekako uznemireno, već i bolno. A mene nije zadivila toliko njezina ljepota koliko neobična, nikada dotad viđena osamljenost u očima!"
Kako je tim riječima lijepo i jednostavno izrečeno ono što svi mi tražimo u onome nekome koji predstavlja drugu polovicu našega Svršenog Bića, onu polovicu koja je otrgnuta od nas i nasumice odbačena na drugi kraj svijeta, ono što želimo prepoznati, nalik na svojevrsnu lozinku pomoću koje ta zagubljena polovica dobiva nesmetani prolaz do sve do našega srca... Znak raspoznavanja bilo bi i to odvratno cvijeće o kojem govori Majstor - dovoljno je da nas 'to nešto' potakne da zastanemo, da se okrenemo, još uvijek ne vjerujući u našu dobru kob, u to da smo konačno uspjeli prepoznati onaj djelić dobro poznatog, pa ipak nedokučivo stranog - u našem partneru, a u stvari - u nama samima...
Dead Can Dance - In Power We Entrust the Love Advocated
Sail on silver wings
through this storm what
fortune love may bring
back to my arms again
the love of a former golden age
I am disabled by fears
concerning which course to take
For, now that wheels are turning,
I find my faith deserting me...
This night is filled with cries of
dispossesed children in search of Paradise
A sign of unresolve that,
envisioned, drives the pinwheel on-and-on
I am disabled by fears
concerning which course to take
When memory bears witness to
the innocence, consumed in dying rage
The way lies through our love;
there can be no other means to the end,
or keys to my heart...
you will never find
You will never find!
Svaka priča, pa tako i svaki odnos imaju svoj početak i kraj. Neki od nas žive svoje živote, svoje veze bez pretjeranih bura i nevera... Neki i vjeruju da ljubav može trajati vječno - uostalom, i ja sam u to uvjeren...
Međutim, ni ljubav, niti ljubavne veze nisu same sebi svrha: i one mogu jednostavno završiti, umrijeti, kao što umire i sve drugo oko nas... No, što je smrt, doli puki prestanak postojanja nečega što ionako više nema nikakvog smisla postojati? Konačno:
'Tis better to have loved and lost
Than never to have loved at all.
Lord Alfred Tennyson, 1849
Cesaria Evora - Tiempo y Siléncio
Una casa en el cielo
Un jardín en el mar
Una alondra en tu pecho
Un volver a empezar
Un deseo de estrellas
Un latir de gorrión
Una isla en tu cama
Una puesta de sol
Tiempo y silencio
Gritos y cantos
Cielos y besos
Voz y quebranto
Nacer en tu risa
Crecer en tu llanto
Vivir en tu espalda
Morir en tus brazos
Tiempo y silencio
Gritos y cantos
Cielos y besos
Voz y quebranto
Una casa en el cielo
Un jardín en el mar
Una alondra en tu pecho
Un volver a empezar
Un deseo de estrellas
Un latir de gorrión
Una isla en tu cama
Una puesta de sol
Tiempo y silencio
Gritos y cantos
Cielos y besos
Voz y quebranto
Gritos y cantos
Cielos y besos
Voz y quebranto
Voz y quebranto...
Voz y quebranto
Voz y quebranto
Voz y quebranto
Voz y quebranto...
-------------------
Vrijeme i tišina
Jedna kuća u nebu
Jedan vrt u moru
Jedna ptica u tvojim grudima
Jedan povratak na početak
Jedna želja za zvijezdama
Jedan vrapčev otkucaj srca
Jedan otok u tvom krevetu
Jedan zalazak sunca
Vrijeme i tišina
Krici i pjesme
Nebo i poljupci
Glas i tuga
Roditi se u tvom smijehu
Rasti u tvojim suzama
Živjeti na tvojim plećima
Umrijeti u tvom naručju
Vrijeme i tišina
Krici i pjesme
Nebo i poljupci
Glas i tuga
Jedna kuća u nebu
Jedan vrt u moru
Jedna ptica u tvojim grudima
Jedan povratak na početak
Jedna želja za zvijezdama
Jedan vrapčev otkucaj srca
Jedan otok u tvom krevetu
Jedan zalazak sunca
Vrijeme i tišina
Krici i pjesme
Nebo i poljupci
Glas i tuga
Krici i pjesme
Nebo i poljupci
Glas i tuga
Glas i tuga
Glas i tuga
Glas i tuga
Glas i tuga
Glas i tuga...
Post je objavljen 06.07.2010. u 23:44 sati.