Marketing
Sad je već ozbiljno
Ako ćemo samo malo pametovati na početku: Zašto životinje žive u jatima, čoporima, krdima i ostalim skupinama? Zato što vrste koje žive zajedno imaju veću vjerojatnost da će preživjeti nego pojedinačno. Zašto ljudi žive u zajednicama? Iz istog razloga. No kako danas preživljavanje više (ili još) ne doživljavamo kao kao neki pretjerani uspjeh, primarna funkcija društva je da osigura elementarnu sigurnost potrebnu za življenje. Nažalost, Republika Hrvatska i s time ima problema.
Po tko zna koji puta ove godine (2010.), Hrvatska je i ovih dana pod vodom. Godine neodržavanja vodotokova, odvoda, kanala, desetljeća krađe, nestručnosti, veza i poznanstava pri zapošljavanju, riječju - nebrige dolaze na naplatu. Sada, umjesto da se svake godine ulagalo po malo u infrastrukturu, sada odjednom treba uložiti puno u puko preživljavanje: u evakuaciju ljudi i stoke, a kasnije još i više u popravak štete, da bi na kraju bili u istoj poziciji kao i pred poplave, jer novca za održavanje voda opet neće biti. I tako živimo iz dana u dan, krpamo rupe, popravljamo štetu bez plana i vizije, dok se novci ulupavaju u stadione, arene, mostove... a nismo u stanju osigurati normalne preduvjete za sigurno odvijanje života.
Već dvije zime zaredom zemlja grize nokte hoće li biti plina ili ne. Ne samo po kojoj cijeni nego - uopće. Za vrijeme prve ruske plinske krize jedan je stručnjak za energetiku rekao da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja na kontinentu, koja nema skladište za plin. Ne čudi me. Sam je energetičar rekao zašto: izgradnja skladišta za plin je skup i dugotrajan posao - traje najmanje pet godina, a političari imaju rok trajanja od četiri. Osim toga, spremište za plin je velika rupa u zemlji, i teško da je nešto uz što bi se političari mogli slikati. Prolaze godine, mi još nemamo niti planove za skladište plina, a kada govna opet počnu padati na ventilator, ministri iz redova velikih blizanačkih stranaka će se iščuđavati i posipati pepelom
No plin je u domeni ako i kada. Hrvatska ima energetskih problema svake godine - ljeti. Kada na obali bude milijun ljudi više nego inače, kada se odjednom upale tisuće klima-uređaja... Ma, ne trebaju nam ni turisti. Dubrovčani jako dobro znaju da je potreban samo jedan udar goroma, negdje kod Biokova, i Grad je u mraku. Da, Republika Hrvatska u dvadesetprvom stoljeću pomaže izvoziti demokraciju u Afganistan, a sama ne može svojim građanima osigurati - struju.
Ali pustimo sada "luksuze" kao što su energenti; bar smo sigurni. Zar ne? Pa da. Naravno. Nismo mi kao Amerika, pa da se ne može izaći na ulicu po noći. Tako je - kod nas neće tinejdžer ubiti tinejdžera zbog pet kuna, ili -- iz dosade. Kod nas se ne može dogoditi da usred zime, iz zajebancije djeca bace starca u more, pa se čude da se utopio. Nema kod nas ni grupnih zarobljavanja u po bijela dana po kafićima na Knežiji. Kod nas ugledni odvjetnici ne šamaraju djecu na ulicama, i dobro znaju definirati nužnu samoobranu. Kod nas i državno odvjetništvo zna da je i krađa vode krađa, te da zakoni vrijede i za lokalne moćnike i za stranačke drugove. U našoj zemlji javni bilježnici znaju utvrditi identitet osobe, a kada pogriješe za to i odgovaraju. Konačno, kod nas i političari kada ubiju nekog, recimo zgaze obitelj automobilom u magli, učine što je moralno i prije presude - povuku se iz politike. Mi još uvijek možemo voditi djecu na nogometne utakmice, i možemo mirno piti kavu u kafićima bez da nas policija bez razloga pendreči. Kada ne bi bilo tako, to bi nas jako naljutilo, i izašli bismo na ulice, zar ne?
Ljudi, ovako više ne može. Ako država ne može osigurati osnovne preduvijete života kao što su sigurnost od prirode, hranu, eneriju, a o malo naprednijim kao što su sigurnost od ljudi i pravila igre koja se provode -- povijest je pokazala -- ljudi će se pobrinuti sami za sebe. što će reći - uzet će stvari u svoje ruke - što god to značilo. Je li takva surova pravda bolja od nikakve? Je li takav red divljeg zapada bolji od anarhije? Je li uzeti zakon u svoje ruke bolje od podnošenja ove anarhije? Ako jest, onda smo na pravom putu.
Post je objavljen 03.06.2010. u 12:40 sati.