Najbitnije je ostati slobodan. Jesmo li slobodni? Jeste li slobodni?
Svi ti zakoni, kritike i predrasude. Tjeraju vas da živite nekim izmišljenim umjetnim životom.
Jeste li slobodni? Sloboda znaći neovisnost. Jeste li neovisni?
Shvaćate li koliko je blizu rat? Shvaćate li da se prije svakog rata dogodi kriza poput ove?
Razmislite, jeste li slobodni?
Poslat će nas u rat, ubijati nas i govoriti da se boirmo za slobodu. Borimo li se za slobodu?
Ili za zatvor u kojem se osjećamo sigurnije?
Pogledajte ljude oko sebe. Oni koji imaju sad 15 -16. Pogledajte one starije. Životi su im usrani, večinom.
Ja sam skinhead, ponosni SHARP-ovac koji vam želi otvoriti oči.
Zaplaćem kada se sjetim koliko sam izgubio do sada. Gledam ih, ponašaju se kao da nikada ničeg bilo nije, boli me to.
Toliko sam volio i obožavao, toliko sam vjerovao. nadao se, gradio se. Želio sam biti netko i nešto. Ali ja sam uvijek bio samo huligan, spreman i crknuti na ulici kako bi druge učinio sretnima. Hej, pa borim se za društvo. Pravi skinhead zar ne?
Nije mi do premlačivanja ljudi, nije mi do uništavanja ionako uništenih međuljudksih odnosa.
Neki više nisu s nama, otišli su. Neki su mrtvi, neki su se odselili.
Ali ovo je post za sve one koji su ostali. I pozdrav svima koji su nas napustili.
Politika nas uči da se mrzimo. Nemojte im to dopustiti! Volite se, grlite se. Braća smo, imamo jednu majku a ona je priroda.
Nemojte se držati ljudi koji vas iskorištavaju, nemojte se lagati da ne vidite to.
Ja sam se izgubio. Bio sam izgubljen i prije, ali ovo je posebno.
Draga braćo. Volim vas, i gade mi se ljudi koji pljuju po onome što vam sada dajem, ono što vi dajte meni. Braćo, nasilje je odobreno onda kada je s razlogom. I ako treba, ginuti trebamo za svoju slobodu! Vrijeme nas ne bude štedilo, sutra ne nosi novo jutro ako ga mi ne učinimo novime. Borimo se!
Izbačeni
Tvoje su riječi još u mojoj glavi
Dok se semafora svijetlo gasi
Volio bi barem da si
Vidjela kako u meni ljubav plamti u lavi.
Želim ti reći kako život ti nosi čudne priće
I svakakvi ljudi koji na dobre liće
Obično su smeća
I ne mogu biti veća
Obično samo tvoja bol
obično je to sve što žele, that's all.
Molim te zapamti moje riječi jer nikad ne znaš što nosi sutra
I možda bi se baš sutra svidi neka nova butra
Možda tebi novi lik
Nije bitno koji mu je nik
Bitno je da možda sutra pojavi se drugi
Koji se više nego ja trudi
No želim reći ti
Da uvijek na mene možeš računati.
Osuđivati ne želim ljude jer svi su isti
I samo dodajem nove odbačene na listu
Život slomio me je ali ne i srce
Srce slomila si ti
nadam se da nećeš to zaboraviti.
Više nisi moja voljena
I više nisi ona ne preboljena
Ne volim te, lažem si kada kažem si da stalo mi je
Jer boli me kurac za tebe
Ali samo zbog sebe
Još pokušavam ne mrziti i tebe
Da me moj ego ne jebe.
Droga i alkohol, ulice su tužne i mokre
Gledam odraz svojeg tužnog lica usvakom odrazu izloga ili lokve
Pitam se voliš li i njega kako si i mene
Pitam se gdje je nestalo naše vrijeme.
Znaš da uvijek sam bio i uvijek ću biti
U ovoj životnoj školi huligan i neću to skriti
Ja učiti ne želim, i ja učini ne volim
I sve što volim moram da prebolim
Ti još jedna u nizu
osjetim suze kako polako licem klizu.
Jebe mi se za one koji kažu da će proći
Ja ne mogu čekati taj dan kad će doći
Jebe mi se za lice puno tuge i oči pune suza
Jo u rukama mi je osjecaj drugih guza
Ali nisu one kao ti
Na tebe smo se srce i ja navikli.
Ti si sada samo još jedna duša prodana
Od boga i vraga na svijet dana
Kontam sada odjebala bi me i tada
Jesi li me ikada voljela? jes li ? ikada?
Volio sam te, dao sam ti sve
I na kraju dobio nož u leđa zar ne
Volio sam te, i muž ti htio biti
emocije prema tebi nikada nisam mogao skriti
Volio sam te, i makr mlad jesam
Bio sam spreman biti uz tebe gdje god da jesam
Volio sam te, no cijeniti nisi znala
Sve što sam tražio je bilo srce, nikada mi ga nisi dala.
Napuštene ulice sada pere kiša
I slušam ju postaje sve tiša
Srce moje slomljeno u rukama držim
Njoj ga dajem da ga opet spoji
Moje srce tebe se boji
Slike tvoje bole me
Slike tvoje, ma jebe mi se za tebe.
Zbogom ću ti sada reći
I ne znam koji ti je ovaj, prvi, drugi ili treći?
Širiš noge, sada postala si laka
Bila si na jeziku uvijek jaka
Karakter uvijek bio ti je slab
Tvoj stav, čisti jad.
Zbogom sada, sreću ti želim
I sada iz svojeg srca te selim
Zbogom sada, zbogom svi
Zbog kojih sam morao suzu ispustiti.
Životna linija
Molim te pogledaj unazad i reci mi
Dali si doista nakon svega toga ovo željela postići?
Možeš li gledati me u oči sad
Reći mi da ti je bolje nego tad?
Kažu da sam ja nasilan
Da lako planem i da nisam kako se prikazujem divan
Možda istina je, no ipak od sebe uvijek sve dam
I tako iz dana u dan.
Hodam gradom, sve poznata lica
Jebena je ova uvijek jednako glasna, opasna ulica
Zaplačem kada se sjetim onih nevinih poljubaca tuda
Bilo ih je s mnogima, svuda.
Grad od tuge i sjećanja
Jebeno mrtva obečanja
Tražim tvoje lice u mislima
No pronalazim jedino tebe, tamo duboko u mome srcu.
Ulica me učila da nikom ne vjerujem do kraja
I sva ta lažna obečanja
Naučila si me i ti
NIkada više do kraja voljeti.
Sjetim se često dana kada si govorila da želiš biti sama
Sve one svađe i galama
Bila si doista za mene jedina dama
Bila si za mene i diva
Ali to nikada nisi bila.
Alkohol i droga
Uzmi dio srca moga
Komad po komad dao sam ga svima
Vjerovao lažnim osmijesima.
Dok me jedni cjene drugi me pljuju
najradije pljunio bi im u bulju
Ali ne, ipak ne želim i neću
Zaželit ću im sreću
trebat će vam sreća dok bliskima lažete
I njihova leđa noževe zabijete.
Gledam daleko iza sebe
Emotivne nestabilnosti i crne rupe
Volio sam neke, za njih dušu dao
I nikada nisam stao
I sada jedna je tu
Uvijek na mome srcu, uvijek na usnama njeno ime
Kada legnem u nadi da će biti i dalje moja, drogiram se time.
Tražio sam samo jedno
Ljubav jedna prava i biće vjerno
Gledam te, pitam se jesi li to ti
Anđeo koji me neće napustiti?
Čini mi se da će vrijeme oduzeti sve
Dane koje sam se trudio pokazati ti koliko volim te
Briem da ovo vrijeme će nestati
I ja ću sam na kraju ostati.
U ovom životu, često bježim od istine
Ne ponosim se time
U ovom životu često lažem sebe
Da mogu živjeti tako da mi se živo jebe
Pitam se hoćeš li ti jednom biti na rubu gdje sam bio ja
Gledati ponor gdje je prestala moja životna linija
Pitam se hoćeš li me osuditi što sam odlučio pobjeći od svega
Ili sklopiti oći i voljeti me bez obzira na njega.
U mojoj se glavi glasovi obijaju i slušam samo jeke
Plačem tako tužan, usamljen ispod deke
Osjetim miris koji ne poznajem
Osjetim miris i podsjeća me na tebe
U sebi više ne pronalazim sebe
I sada mi je dosta, živo mi se jebe
I za život i za sve što je bitno tebi
Ja više bitan nisam ni samome sebi.
Zaboravi me, otiđi svome bogu
Zaboravi me, pomoći ti ne mogu
Ostavi me, na ovoj litici mira
Gdje prestat će moja životna linija.
Pijana noć
Tih je grad i mala sredina
Ali i dalje najradije poklali bi se večina
Gledam ulice kojima bezbrižno se šećem sada
I znam da bi mogla doći neka budala mlada
Ne bojim se tuči ili umrjeti brate
Ali pitam te samo čemu nasilje, odgovor znate?
U nasilju su frustracije iz teških dana
Nisi brate u tome duša jedina i sama
Krvlju oprati ne možeš ljagu s duše
Uzvrati im duplo, neka kurac ti puše
Ali nemoj brate napadati prolaznike koji prođu tuda
Od lude budale uvijek postoji luđa
Čemu nasilje i čemu sve to
Kada postoji bratstvo i alkohol.
Ima uvijek dobrh trebi
Znam i po sebi
Ginio bi za nju samo da te vidi
kako muškost u sebi nosiš i za nju je ćuvaš
Ali pitaj se brate, jeli vrjedna ako nisi jedini koji se oko nje muvaš?
Pitaj se brate jeli je to vrijedno krvi što se iz mržnje lije
Kada može nestati sve i alkohol da se pije.
Mladi danas vade noževe i žele se biti
Kao da nisu djeca roditelja koji su zajedno na bojištu bili spremni umrjeti
Danas se djeca međusobno ubiti žele
I ne misle da su nekada i njihove krvi iz istog tanjura jele.
Gledam svijet oko sebe i pitam se kuda ide
Sve je ovo sada samo još jedna pijana noć iza mene
I ne znam što da ti kažem, ne volim te i ne trebam tebe
ne trebam tvoje brige i tvoja sranja
Ovo sam opet pijan ja dok moja duša sanja.
3 dana za redom pisao sam pjesmu po pjesmu. Dok bi dolazio doma pijan iz grada. Opet je počelo, sezone opijanja.
Nisam zadovoljan svojim usranim životom. Nisam i dalje ništa postigao. Ah, nikada se ne trudim dovoljno, i odma odustanem kada zapne.
Ne da mi se. Umoran sam. A ne mogu spavati. Sve što mogu je otvoriti sljedeću bocu, sakriti poglede da mi oči ne vide.
Još jedna teška noć je predamnom. Moram ostati jak, bar naizgled jak. Ovo je jedino mjesto gdje mogu biti slab.
Držim se. I nadam se da će uskoro sve prestati.
Post je objavljen 31.05.2010. u 16:54 sati.