Neki ljudi vjeruju da ako ne otvoriš oči pred tugom i o njoj ne razgovaraš,možeš se pretvarati da se to nikada nije ni dogodilo.Prikrij tugu,a ona će te izjedati iznutra.Tjera te da bježiš u mračne kutove i prazne sobe,potišten i nijem,bježeći od samoga sebe.
Ništa ne može izbrisati prošlost.Prošlost ostaje uz čovjeka i lijepi mu se za pete poput ljepila,nevidljiva,bolna i neizbježna,pruža niti prema budućnosti,baš kao što je dan prišiven za noć.
E pa ja ne želim ni bježati ni sakrivati se jer vjerujem da se mogu uvijek najbolje obraniti ako se okrenem licem prema jadu i pokažem zube.Naravno da uvijek platim cijenu,ali ne pokušati nije moj izbor ni opcija.
Ja vjerujem da i u najgušćoj tami postoji tračak svjetla samo treba htjeti upaliti to svjetlo.
Post je objavljen 21.05.2010. u 08:43 sati.