Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/thefly

Marketing

nemoj se čudit,anđele...

slika je sljedeća,
...pozorinca,drvena, stara,duge daske koje škripe kad po njima hodaš,ispuštaju neki ironični prizvuk.
Ti stojiš na pozornici u svojoj najobičnijoj odjeći,držiš ruku na bradi kao da razmišljaš i šetatš gore -dolje,u glavi ti svira pjesma koja ti izsprva budi neke slike sjećanja,pa nekakve gadljive emocije i to te tjera da sjedneš.pa,sjedneš jeli prekrižiš noge,pogledaš u kazalište,koje je prazno izuzevši treći red,u trećem redu sjedi osoba koja je prva umrla za tvog života,a bila ti je bliska,razgovaraš sa njom kao da je živa,kao da osjeća ono šta tebe sad muči,i smijete se tome,i odjednom svatiš da pričaš sam sa sobon.prominiš ruku na bradi,i zabuljiš se u točku ti miruješ,a mozak vrti neke informacije kroz vrijeme i kroz živčane stanice,obrađuju se kao u kompjuteru slike,slova,mirisi,dodiri,različite reklame vlastite osobnosti,i druga sranja koja pokupiš putem,neko svjetlo smakne ti s uma te svjesno nepotrebne,a podsvjesno potrebne stvari,promatraš svjetlo lijepo je,grije te,i zrake izgledaju kao put za negdje,koji svjetluca,ali ta čarolija svjetla prođe,kad svatiš da to što svjetluca su osvjetljene čestice prašine,i da nisu dovoljno jake da te izdrže pod sobom.i svjetlo dodje i ode,nekad ga vidiš,nekad ne,al uvik pomisliš da taj put vodi negdi..i skroz je uvjerljivo.

Image and video hosting by TinyPic

Post je objavljen 20.05.2010. u 23:11 sati.