Definicija
Glaukom (od grč. glaukos = zelen, zbog sivo-zelenog odsjaja leće u zahvaćenom oku) je naziv za grupu bolesti koja vodi ka oštećenju vidnog živca te je vodeći uzrok sljepoće kod ljudi iznad 40 godina. Glaukom nije bolest već sindrom, odnosno skup slijedećih simptoma: povišenje očnog tlaka, udubljenje papile vidnog živca i oštećenje vidnog polja. Dugotrajno povišen očni tlak dovodi do druga dva simptoma.
Zašto dolazi do pojave glaukoma?
Glaukom se razvija kad je stvaranje očne vodice povećano ili je njeno otjecanje otežano. Tada dolazi do porasta očnog tlaka, do pritiska na živčana vlakna i krvne žile optičkog živca i do njihovog oštećenja i uništenja. Postupno se prekida prijenos vizualne poruke do mozga, a rezultat je oštećenje vida i na kraju sljepoća. Glaukom je bolest koja se ne može izliječiti, ali
zahvaljujući ranom otkrivanju bolesti i odgovarajućem liječenju može se spriječiti trajni gubitak vida i kontrolirati tijek bolesti.
Očna vodica
Očna vodica hrani strukture prednjeg dijela oka i daje tonus očnoj jabučici. Vodica se stvara u nastavcima zrakastog tijela oka. Cirkulira kroz stražnju sobicu, zatim prolazi kroz zjenični otvor i ulazi u prednju sobicu, odakle preko trabekularnog sustava u sobnom kutu ulazi u kanal iz kojeg se prenosi u venski sustav. Na taj se način odstranjuje iz oka.
Normalne vrijednosti očnog tlaka
Normalni očni tlak iznosi 12 - 22 mmHg (milimetara žive).
Vrste glaukoma
Glaukomi se dijele u tri osnovne velike skupine:
- primarni glaukomi
- sekundarni glaukomi
- prirođeni (kongenitalni) glaukomi
Kod primarnog glaukoma postoji povećanje očnog tlaka koje se ne može dovesti ni u kakvu vezu s nekom očnom ili općom bolesti. Prema izgledu kuta prednje očne sobice (prostor u oku između rožnice i šarenice) primarni glaukom se dijeli na:
- primarni glaukom širokog (otvorenog) kuta
- primarni glaukom uskog (zatvorenog) kuta
Sekundarni glaukom je povišenje očnog tlaka koje nastaje u tijeku neke druge očne bolesti (stanja) ili je posljedica te bolesti (kao npr. upale, ozljede, oštećenja i pomaci leće u oku,
krvnožilne bolesti oka, šećerna bolest, tumori oka).
Prirođeni glaukom nastaje jer u kutu prednje očne sobice postoji tkivo koje normalno nestaje prije rođenja. Očna vodica ne može otjecati i nastaje povišenje očnog tlaka.
Primarni glaukom otvorenog kuta
Kod ovog tipa glaukoma se iz nepoznatog razloga s godinama povećava otpor otjecanju očne vodice i očni tlak konstantno raste. Porast očnog tlaka je umjeren u početku, a kasnije može doseći visoke vrijednosti (60 mmHg). S vremenom stradava očni živac i udubljuje se papila vidnog živca (mjesto na kojem vidni živac napušta oko). Ispadi vidnog polja se pojavljuju vrlo rano, ispadi se šire od periferije prema središtu pa bolesnici imaju suženo vidno polje; gledaju kao kroz dvocjevku ili tunel. Završetak procesa je sljepilo.
Kronični glaukom širokog kuta je podmukla bolest koja napada oba oka. Dugo vremena može biti bez simptoma ili s vrlo malo simptoma, npr. nejasnim glavoboljama.
Od ove bolesti boluje oko 2% osoba starijih od 40 godina, a zahvaća podjednako oba spola.
Bolesti: dijabetes, vaskulopatije, hipertenzija dodatni su rizični čimbenici za pogoršanje prognoze, a osobito su ugrožene osobe kojima članovi obitelji imaju glaukom.
Ispadi vidnog polja se ne mogu liječiti. Liječenjem se postiže normalizacija očnog tlaka i eventualno sprječavanje daljnjeg propadanja vidnih funkcija.
Primarni glaukom zatvorenog kuta
Sužen kut nalazi se kod plitke očne sobice. Takva građa oka je genetski određena (npr. kratko, dalekovidno oko) ili nastaje zbog povećane leće. Suženi kut lako se može zatvoriti korijenom šarenice, nastaje zapreka otjecanju očne vodice i posljedično povišenje očnog tlaka. Uzroci takovog povišenja tlaka su: naglo širenje zjenice (uzrokovano sumrakom, emocijama,ý), mlohavi šarenični korijen ili povećana prokrvljenost zrakastog tijela.
Zapreka otjecanju očne vodice može biti nagla (akutna), povremena (intermitentna) ili dugotrajna (kronična).
Akutna manifestacija je vrlo burna, za razliku od kroničnog glaukoma, i zahtijeva hitnu intervenciju. Na izgled zdrav čovjek postaje težak bolesnik, s jakim bolovima u jednom oku i licu, pojavom duginih boja oko izvora svjetlosti, glavoboljom, mučninom i povraćanjem, ali i dramatičnim "padom" vida. Očni tlak raste i do 80 mmHg, oko je crveno, i tvrdo kao kamen. Ukoliko se očni tlak ne snizi unutar nekoliko sati pomoću lijekova ili operativnog zahvata može doći do ozbiljnih i trajnih oštećenja vida.
Glaukomski napadaji mogu biti slabiji i češće se ponavljati.
Kronični glaukom zatvorenog kuta obično nastaje kao posljedica učestalih neliječenih glaukomskih napadaja i posljedičnih priraslica u kutu prednje sobice. Očni je tlak stalno povišen, razvija se udubljenje i propadanje papile očnog živca s ispadima vidnog polja te konačno nastaje sljepoća.
Prirođeni glaukom
Kratko vrijeme prije rođenja nestaje tkivo u kutu prednje očne sobice i tako se jasno razdvajaju šarenica, rožnica i strukture sobnog kuta. Ako navedeno tkivo postoji u većoj količini nakon rođenja, može blokirati otjecanje očne vodice i povisiti očni tlak. Simptomi ovise o visini očnog tlaka i svojstvima bjeloočnice. Pri visokom očnom tlaku bjeloočnica se rasteže i oko postaje izrazito veliko, što se naziva hidroftalmus ili buftalmus (volovsko oko). Stanje je obično jednostrano. Povećanje očne jabučice može biti vrlo izrazito te se može dogoditi njeno pucanje i pri najmanjoj traumi. Oko je izrazito osjetljivo na svjetlost (fotofobija) pa dijete pogled i glavu okreće u suprotnu stranu od izvora svjetlosti. Bolest može imati i blaži tok s manjim rastezanjem oka. Znakovi glaukoma mogu se očitovati i kasnije, kad oko očvrsne. Vrijeme i način očitovanja kongenitalnog glaukoma uglavnom su genetski uvjetovani.
Apsolutni glaukom
Ovaj naziv označuje slijepo oko. Sljepoća može nastati kao posljedica svih oblika glaukoma i označava završni stadij njegova napredovanja. Oko tada može biti izrazito bolno.
Dijagnoza
Nakon razgovora s pacijentom obavljaju se pregled oka i pretrage. Pretrage koje se obavljaju su određivanje vida, pregled oka procjepnom svjetiljkom (biomikroskopom), pregled oftalmoskopom (pregled unutrašnjih struktura oka, koji pokazuje, za glaukom tipične, promjene na očnom živcu), tonometrija (mjerenje očnog tlaka), određivanje vidnog polja (periferni i centralni vid) i gonioskopija (leća koja se postavlja na oko kako bi se vidjelo stanje očnog kuta). Prije oftalmološkog pregleda bitno je liječnika obavijestiti je li netko od obitelji ili rođaka bolovao ili boluje od glaukoma.
Liječenje
Liječenje glaukoma provodi se lijekovima, laserom i kirurškim zahvatom. Svrha liječenja lijekovima je normalizacija povišenog očnog tlaka. Na taj način se sprječava razvoj oštećenja oka iako je osnovna bolest i dalje prisutna. Cilj je održavati očni tlak nižim od 20 mmHg. Vrlo je važno lijekove doživotno uzimati. Glaukom često nema simptoma, obično glaukom otvorenog kuta pa bolesnici prestanu uzimati lijekove. To je velika pogreška jer bolest, ako se ne liječi, nezaustavljivo vodi prema sljepoći.
Glaukom otvorenog kuta
Liječi se kapima za oči:
- pilokarpin svakih 6-8 sati
- timolol, adrenalin ili klonidin svakih 12 sati; mogu se kombinirati s pilokarpinom
- acetazolamid 125 mg tablete, dvaput dnevno
Ova bolest zahtijeva doživotnu terapiju čija se djelotvornost provjerava redovitim mjerenjem očnog tlaka. Aktivnostima u svakodnevnom životu ne treba postaviti nikakva ograničenja. Nema dokaza da bi određena hrana, piće, kava, kino, televizija, čitanje, vožnja itd. ubrzali tok i razvoj glaukoma. Važno je držati pod kontrolom čimbenike rizika: hipertenzija, atersokleroza, dijabetes, hormonske bolesti jer one znatno pogoršavaju prognozu.
Glaukom zatvorenog kuta
Akutni glaukom se smatra jednim od najhitnijih stanja u oftalmologiji. U terapiji akutnog glaukoma koriste se sljedeći lijekovi:
1. Sredstvo za sužavanje zjenice pilokarpin (Pilocarpin 2% sol.) ispočetka (1-2 sata) se ukapava svakih 15 minuta, a zatim 4 puta na dan da se izvuče korijen šarenice iz komornog kuta, a djelovanjem na cilijarni mišić širi "pore" u sobnom kutu i olakšava otjecanje sobne vodice. Iako je pilokarpin uveden 1876. god. još je uvijek glavni antiglaukomatozni lijek.
2. Timolol maleat (Metablen) 0.5% kapi 2 puta na dan, beta-blokator koji smanjuje stvaranje sobne vodice, može se nadodati mioticima.
3. Inhibitori karbonske anhidraze kao acetazolamid (Diamox) - smanjuje stvaranje sobne vodice do 50%. Daje se na usta (1-4 puta na dan, 250 mg tbl.) ili intravenski (500 mg).
4. Glicerin na usta (1.2 g/kg u 50% otopini hladne vode, po mogućnosti s dodatkom limunova soka radi boljeg okusa), lijek koji smanjuje tlak i volumen staklovine. Hipotenzivni efekt, ali puno blaži, postiže se i etilnim alkoholom (viski, konjak, vinjak).
5. Manitol 20%, hiperosmotski je lijek i daje se intravenski u dozi od 1.5 g/kg 30-40 min.
Lokalno kapanje kortikosteroida (deksametazon 0.1% kapi 3-4 ´ na dan) vjerojatno je od pomoći za smanjenje oštećenja šarenice i struktura sobnog kuta.
6. Sustavni analgetici (npr. Aspirin 500 mg 3-4 puta na dan).
7. Kada se očni tlak stavi pod kontrolu, kirurški se načini periferna iridektomija ili laserska iridotomija (argonskim ili Nd:YAG laserom) da se spriječi ponovni napadaj. Međutim, neki bolesnici kad prestane napadaj odbijaju operaciju. Štoviše, na dugom oku se također treba raditi preventivna periferna iridektomija (jer će u 40-80% slučajeva dobiti akutni atak unutar 5-10 godina). Ako je više od 50% komornog kuta zatvoreno priraslicama, radi se trabekulektomija.
Povremeno zatvaranje očnog kuta praćeno je blažim simptomima. Terapija je slična, ali u manjim dozama. Terapijsko rješenje je kirurški zahvat.
Kronični glaukom zatvorenog kuta je terapijski problem jer sredstva za suženje zjenice tu obično ne djeluju zbog priraslica u sobnom kutu, a ostali lijekovi imaju djelomičan i prolazan učinak. Lijekovima se treba postići što bolja podloga za kirurški zahvat.
Sekundarni glaukom
Mogu se ukapavati sredstva koja smanjuju izlučivanje sobne vodice, a ne šire zjenicu (timolol) uz primjenu osmotskih sredstava (manitol, glicerol) i/ili acetazolamida. Osnovna bolest koja uzrokuje glaukom često zahtijeva kirurški zahvat.
Prirođeni glaukom
Metoda liječenja kod ove djece je kirurški zahvat. Lijekovi na djecu mogu imati upitan učinak i teško ih je davati. Kirurški je zahvat siguran i učinkovit, a ako se učini odmah velike su mogućnosti da će dijete kasnije imati dobar vid.
Laserska terapija
Laserom se rade slijedeći zahvati:
- bazalna iridektomija
- trabekuloplastika
- gonioplastika
Bazalna iridektomija je probijanje šarenice. Provodi se kod glaukoma zatvorenog kuta preventivno ili u napadu. Obično se s nekoliko desetaka laserskih pečata na uskom području može probiti šarenica. Krvarenja nema jer laserska zraka zgrušava krvne žile.
Trabekuloplastika je zgrušavanje trabekula, područja u sobnom kutu. Radi se kod kroničnog glaukoma širokog kuta. Diskretni ožiljci koji tako nastaju istežu pore i olakšavaju protok tekućine. Očni se tlak snizi prosječno za 8 mmHg, a po potrebi se postupak može ponoviti.
Gonioplastika je korekcija deformacija sobnog kuta (priraslica).
Principi laserske terapije
Laserska kirurgija radi se u svrhu pomaganja otjecanja očne vodice iz oka. Iako očni liječnik, oftalmolog, može preporučiti ovaj oblik liječenja u svako doba, obično se radi nakon određenog vremena liječenja lijekovima. U mnogim se slučajevima glaukomski lijekovi trebaju uzimati i nakon laserske kirurgije.
Laserska kirurgija se provodi u ordinaciji oftalmologa ili u očnim klinikama. Prije zahvata se u oko kapaju lijekovi koji paraliziraju zjenicu. Nakon primjene lasera liječnik provjerava očni tlak, a može dati kapljice za kasnije ako se pojavi bol ili oteklina oka. Potrebno je nekoliko kontrola očnog tlaka nakon toga. Istraživanja pokazuju kako je laserska kirurgija vrlo učinkovita, međutim njeni efekti mogu prestati s vremenom. Dvije godine nakon laserske kirurgije očni se tlak povećava u više od polovine bolesnika.
Kirurški zahvat
Operacijom se prave novi putovi za otjecanje očne vodice. Uspostavlja se izravna veza između prednje očne sobice i vanjske površine oka ili se radi izrezivanje šarenice. Zahvat ne ostavlja otvorenu rupu u oku jer se novostvoreni kanal otvara ispod očne spojnice. Nakon zahvata potrebno je nekoliko tjedana stavljati kapi u oko kako bi se smanjilo oticanje i bol. Operacije su uspješne u 80-90% bolesnika, a ako se stvoreni kanal zatvoreni potrebna je ponovna operacija.
Važno je da ovi kirurški zahvati ne popravljaju vid već zaustavljaju daljnje propadanje vida. Vid nakon operacije može biti i lošiji nego prije.
Komplikacije operacije mogu biti: očna mrena, bolesti rožnice, upala unutrašnjosti oka, oticanje krvnih žila iza oka. Za sve ove probleme postoje učinkovita liječenja.
Adrijana Šereš Taslidžić, specijalista optometrije
Majstor očni optičar
Literatura
1. M. Sučić: Glaukomi. U: Čupak K, ur. Oftalmologija 3 izd. Zagreb: Jumena, 1990: 170-81.
2. National Eye Institute. www.nei.nih.org
3. M. Ivanišević: Crveno oko dijagnoza i liječenje. Jedinica za znanstveni rad Klinička bolnica Split, 1998.
4. A. Magić: Glaukom saznajte nešto više, jer tako možete spasiti vid. Vaše zdravlje. 1999/04/veljača.
http://www.oktal-pharma.hr/vase_zdravlje/vase_zdravlje.html
Post je objavljen 10.05.2010. u 19:24 sati.