Marketing
BEGIZMI 151.
Sveti Bego
Bego ide spavati: "Laku noć ume, laku noć inteligencijo, laku noć ego, laku noć Bego. Mmmnj..."
Ispod plahte se nešto diže.
Bego: "I tebi libido, laku noć. Gnjnjnj, zzzzz..."
Um: "Ej Bego, protegni ruku i vidi šta se to dolje događa. Iako ja već znam što."
Inteligencija: "Tišina ume jedan radoznali, Bego spava."
Um: "Prilike ne treba propuštati, kurcu vrijeme ide. Šta ti misliš ego?"
Ego: "Jebe mi se, ja sam lijep, pametan i sam sebi dovoljan."
Um: "E, pa i meni se jebe."
Inteligencija: "E, ali ti nisi sam sebi dovoljan, tebi trebaju osjetila da bi bio potpun."
Bego: "Pa dobro, koji je vama kurac? Pustite me da spavam!"
Inteligencija: "A jebiga, kad si složena ličnost."
Ego: "I ja sam složena ličnost. I posebna."
Inteligencija: "Nisi ti ništa posebno."
Um: "Pa dobro, hoćemo li mi drkati ili nećemo?"
Bego: "E, sad mi vas je dosta! Ti ume nikad nisi zadovoljan, vučeš me po svijetu ko mater ludu kćer, sad bi ovo, sad bi ono. Da si se odmah povukao od mojih čula i utemeljio u unutrašnjem zadovoljstvu."
Inteligencija: "Tako je, dobro si mu to rekao."
Bego: "E, ti mi se javi! A gdje si kad te trebam? Spavaš cijeli dan, pa stalno ispadam glup."
Inteligencija: "Ko te jebe kad jesi glup. Idem ja drijemati."
Bego: "A ti ego..."
Ego: "Ja sam Bego."
Bego: "E, to ti misliš. Znam te ja dobro tko si, zbog tebe najviše boli podnosim u životu, kad god me netko krivo pogleda ili mi šta loše kaže, kritizira... ma zaboliš me za popzdit."
Um, inteligencija, ego: "Ma nije baš tako, mi smo ti, ti si mi, bez nas si nitko i ništa, bla bla bla..."
Bego: "Tišina, jebem vas šizofrenične! Sad ću vam ja podijeliti zaduženja."
Um, inteligencija i ego se pokunje.
Bego: Ti ume uz nogu! Tako je, dobar pas, dobar. Ti ego, smanji se na nulu... hm, dobro je, nije baš nula, ali lagano konvergiramo, ajde neka ti bude. Ti inteligencijo, probudi se konačno i utoni u transcedenciju... ej, ne spavaj sada, tebi govorim!"
I tako se Bego, kontrolirana uma, bez ega i probuđene inteligencije stopi s Apsolutom... Zzzzzz!
Jutro.
Bego: "Aaaaaarrrgh!"
Žena: "Šta ti je?"
Bego: "Sanjao sam strašan san, da sam bezuman i inteligentan. Potpuno samospoznat."
Žena: "Ma to je samo noćna mora."
Bego: "Reci mi, kakav mi je um? Nije li poput proljetnog povjetarca koji neprekidno vrluda?"
Žena: "Ne možeš se smiriti na jednom mjestu duže od tri sekunde i stalno nešto hoćeš."
Bego: "A moja inteligencija? Reci mi, jesam li ja glup?"
Žena: "Jesi. Neizmjerno."
Bego: "A ego? Kakav mi je ego?"
Žena: "Veći od planine."
Bego: "Uh, hvala Ti Bože, hvala Ti dobri Bože! Bio je to ipak samo san."
U goste dolazi prijateljica Sandra.
Žena: "Nećeš vjerovati, jutros se ovaj moj luđak zahvaljivao Bogu."
Sandra: "A otkad si ti toliko pobožan?"
Bego: "Oduvijek dok spavam. A kad se probudim, onda sam ateista."
Žena: "Ti si skroz lud."
Bego: "Definitivno jesam. Dokaz za to je da sam se rodio u svijetu luđaka. Da sam iti malo normalan, rodio bih se na nekom planetu bez država, vlada, sabora, banaka i ekonomskih kriza."
Žena: "Jeste li za kavu?"
Bego: "Ja jesam. Kava, cigarete, sve mi otrove daj kako bih se uvjerio da je život lijep. I kratak, nema se vremena. Stoga ću smjesta počiniti neki smrtni grijeh."
Žena: "Koji?"
Bego: "Pa mogu na primjer sjesti na rivu i željeti tuđe žene ili zavidjeti bogatašima na skupim jahtama. Bilo šta, samo da mi život ne protekne uzalud."
Žena: "Kad već izlaziš, svrati i do crkve. Možda ti se Bog smiluje pa se opametiš."
Bego: "Ni mrtav pijan! Mogao bih izgoriti čim uđem."
Sandra: "Ma nećeš, Bog čuva takve kretene."
Bego: "Ali ne i crkvu."
Sandra: "Kako znaš?."
Bego: "Ako Bog čuva crkvu, zašto onda na zvoniku stoji gromobran?"
Bego izlazi u grad i pažljivo izbjegavajući crkve ide od šanka do šanka s namjerom da se skrasi na najudobnijem. Tako isprobavajući šankove dolazi i do Buže gdje Ludi Pjer i Patak laganini loču. Strašan je taj alkoholizam, strašan i veličanstven.
Kafić Buža - pivo kao antistres program: Ludi Pjer i Patak se liječe, a psihoterapeut Vedro toči.
Pjer: "A di si Lešu, jebate patak!" (Begu su sedamdesetih zvali Leš)
Bego: "Jeba tebe patak, eto ti sad!"
Patak: "A? Šta?"
Bego: "Ma ništa, imaš neke ponude za seks."
Pjer: "Popij nešto, danas sam navršio šest godina."
Patak: "Misliš šezdeset?"
Pjer: "Ma jebo nulu, tko računa na nulu!"
Bego: "Inteligentni. Na kraju se sve svodi na nulu, samo nula ostaje. Nula je trajna vrijednost."
Pjer: "Minus je trajna vrijednost ako koristiš kartice."
Patak je skurcan: "Izbacilo me iz stana."
Bego: "Tko? Banka?"
Patak: "Ne, nego zla rodbina. I šta je najgore, baš oni koji najviše imaju."
Bego: "Ah, imam i ja takve predatore, i u obitelji i izvan njih. To se osporavaju i falsificiraju oporuke, bespravno upada u stanove, prepisuje na sebe i ono šta nije tvoje, pomiču međe, laže i maže... ma neka ih, nek zgrću i grabe, ionako će u grob ponijeti isto koliko i mi."
Pjer: "Možda misle da su nekretnine trajna vrijednost."
Bego: "Trajna? A dokle? Do potresa ili dok im djeca sve ne rasprodaju i ulože u narkotike."
Pjer: "Ili dok im banka sve ne oduzme, ili stranac otkupi za kunu."
Bego: "Ili dok se kuća sama raspadne od starosti jer ti nemaš para za održavanje."
Pjer: "A onda je bolje da ti netko imućan oduzme nekretnine, barem će ih održavati."
Patak: "Pa kad tako lijepo pričate, sad mi je nekako baš drago što sam ostao bez kuće."
Bego razmišlja: "Ma možda i nije tu stvar u nekretninama... evo, meni je djed bio nekretnina, a nitko mi ga nije htio preoteti."
Pjer: "Znaš kako nas oni zovu?"
Bego: "Tko oni?"
Pjer: "Pa ti grabežljivci, rodbina, političari, menađeri, bankari... svi ovi šta nas pljačkaju."
Bego: "Kako nas zovu?"
Pjer : "Luzeri."
Patak: "Tuđman nas je zvao stoka sitnog zuba."
Pjer: "Pa je. Za kler smo ovce, a to je stoka sitnog zuba."
Patak: "Ne čuva pastir ovce jer mu je stalo do ovce, nego mu je do vune i mesa."
Bego: "A znaš kako ja svih njih zovem?"
Pjer: "Kako?"
Bego: "Govna."
Patak: "Hahaha, baš jesu lipa hrpa govana."
Bego: "Ma ne ona fina masna od pašticade i dvi litre vina."
Patak: "Ne, nego ona smrdljiva od GMO-a i aditiva."
Bego: "E, ona od kojih se i svinjama okreće želudac."
Bego: "I gdje sad stanuješ?"
Patak: "A gdje... žena i ja smo kod moje stare matere."
Bego: "Živiš kod mame? Pa ti si opet kao momak!"
Patak: "E, moram se šuljat kad pijan dođem doma."
Bego: "A gdje ti je sin?"
Patak: "On spava u drvarnici."
Bego: "Dobra je ta drvarnica... ima li u njoj još mjesta? Pitam onako, za svaki slučaj."
Put do kuće vodi preko kafića Ely... e, a tu Bego nije ništa kriv, nije on radio urbanistički plan.
Kafić Ely - Bužin godišnji izlazak u grad: od euforije do depresije (nešto kao: imamo Hrvatsku!)
Buža: "Di si Bego, prču stari!"
Bego: "Stari prču, jaja ti dršću. Ej, zvoni ti mobitel."
Buža: "Psst, žena me zove... ma šta gdje sam? Pa u knjižnici, a gdje bih bio."
Žogo: "Hehe, pustilo ga s lanca."
Bego: "Ovo neće na dobro. A kladio sam se sa ženom da kući mogu doći i trijezan."
Žogo: "Pa ne možeš baš svaku opkladu dobiti."
Bego: "Ne razumijem zašto alkoholizam tretiraju kao bolest."
Buža: "Zato što su vidjeli nas dvojicu. A ima tako finih, kulturnih alkoholičara..."
Bego: "Oprosti, ali ja nisam alkoholičar."
Buža: "Put ka izlječenju je da najprije priznaš sam sebi."
Bego: "Ja sam alkofil. Nisam ovisnik o alkoholu, samo volim biti pijan."
Buža: "Ti ne možeš shvatiti da si bolestan jer si bolestan."
Bego: "Alkoholizam nije bolest nego tradicija."
Žogo: "Alkoholizam je kultura. Kao recimo kubizam, larpurlartizam, dadaizam..."
Buža. "Alkoholizam je pokret."
Bego: "To je društveno opredjeljenje, kao recimo kapitalizam, komunizam, snobizam... ne, to zadnje sam pogriješio."
Buža: "Ma vi ste svi u kurcu! Kakva je ovo muzika, daj pusti nam nešto lipo depresivno..."
Bego vergla dalje: "Alkoholizam je religija. Kao budizam, hinduizam... a može se reći i alkoholstvo, kao kršćanstvo..."
Buža: "Ma šta? Brzo se idi ispovjediti!"
Bego: "Neka se ispovijedaju oni šta kradu i nek mole Očenaše. A po mojoj računici, nisam ja njima dužan Očenaše, nego su oni Očenaše dužni meni."
Žogo: "Oda ti nisi griješnik, nego svetac."
Bego: "E."
Bego: "Da sakrament svete ispovijedi! Kao da sam popizdio! Ne ispovijedam se ja nikome i ništa ne priznajem. Priznajem samo sud svoje partije."
Žogo: "Sud kao posuda?"
Bego: "A posude, čaše i boce priznajem od svih partija i proizvođača."
Buža: "Ma srami se sotono, idi pa se ispovjedi i neka te Bog prosvijetli."
Bego: "A ne, ja u crkvu ne idem. Tamo su duhovi i sablasti. A Boga ima tamo koliko i ovdje na šanku."
Žogo: "Evo sad će nas Boran pričestiti. Daj nam još turu."
Bego gleda šank: "Dobar ti je ovaj oltar."
Buža: "A gdje je onda Bog, ako nije u crkvi?"
Bego: "Ovdje je, u srcu."
Buža: "Kako znaš?"
Bego: "Sanjao sam to."
Buža: "Aha, uhvatio sam te. Ipak vjeruješ."
Bego: "Pardon! Samo dok spavam. Kad sam budan onda sam komuništa."
Žogo: "Ne kaže se komuništa, nego komunista."
Bego: "Ne, dobro sam rekao. I to nije opredjeljenje, nego ti je nametnuto od vladajućih struktura i nepravednom raspodijelom dobara. Komu sve, a komu ništa. A ja sam ispao komuništa."
Žogo: "Znači luzer."
Buža: "Bolje i to nego govno."
Bego: "Vidi, vidi. Imam istomišljenika."
Žogo. "Znaš li kako znaš da si postao alkoholičar?"
Bego: "Kako?"
Žogo: "Kad te posao počne ometati u opijanju."
Žogo, Buža i Bego: "Ustaaaajte vi zemaljsko roooblje, vi žedni koje mori raaaad..."
Buža: "Živio drug Bog!"
Bego: "Živila katolička partija. Živio srk i ćepić."
Buža: "Smrt flašizmu."
Žogo: "Hik, hik, hura!"
Boran: "E, ovo je pravi antialkoholizam! Potaracali ste više boca nego Boško Buha bunkera."
(nastavit će se)
Post je objavljen 04.05.2010. u 09:53 sati.