Eto, dobili smo još dvadeset prečasnih monsinjora! A ja se već dugo nadam i očekujem, očito uzalud, da će se u Crkvi naći dovoljno pametnih i poniznih ljudi koji će se zauzeti za ukidanje takvih posve neprimjerenih počasnih naziva kao velečasni, prečasni, preuzvišeni, uzoriti itd. O tome sam već pisala Tko je presvijetli a tko prečasni, ali ne mogu a da i ovaj put ne izrazim svoje neslaganje s tim. Ne sumnjam u čestitost tih ljudi ali me čudi s kakvom lakoćom i zadovoljstvom prihvaćaju takvo oslovljavanje.
Takva praksa ne datira iz prvog kršćanskog vremena niti ima svoje opravdanje u Evanđelju. Baš suprotno!
Dok su apostoli raspravljali o časti i tko je među njima prvi i najveći, Isus ih ošto upozorava:
"Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." (Mk 10,43-45)
Bit Crkve je služenje i zato je smiješno crkvene ljude tj. sluge oslovljavati s prečasni, preuzvišeni, uzoriti itd.
Vrijeme je da se takvi počasni naslovi zajedno sa raskošnom srednjovjekovnom odjećom spreme u ropotarnicu, a naša Crkva, njeni službenici i mi vjernici da budemo skromni, jednostavni i ponizni prema primjeru koji nam je Isus dao:
"Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca "(Mt 11, 25-30).
Post je objavljen 09.05.2010. u 20:21 sati.