ne mogu ti dati ono što tražiš.
neki otpor u meni iznikne,
jer kao da posegneš za nekom stvari sa stola.
riskiram tvoju ljutnju, srdžbu, prijetnje
i svjesno opet ulazim u područje u kojem
ćemo se tražiti kao s kraja na kraj guste šume,
kao na suprotnim obalama rijeke,
i nećemo čuti dozivanje jedno drugog.
znam da je to bolno područje mog unutarnjeg prostora.
i kada nastupi taj naš nesporazum, kad sazidamo zid
svijet će, znam, tada imati neku sivu i tmurnu auru.
spustiti će se gusta neka težina kao veo posvuda
moje će tijelo posrtati od tog nevidljivog tereta unutar mene.
može li se izbjeći, zaobići i odgurnuti neumoljivo kretanje
onoga što se skriva u nama,
što nas tjera da budemo gori nego što želimo biti?
Post je objavljen 29.04.2010. u 23:17 sati.