Nakon dvije godine doživjeli smo prvi poraz u ligi veterana osječko-baranjske županije. Generalni krivac je Robert Opačak jer je kao izbornik krivo procjenio mogućnosti pojedinaca što je za konačni rezultat imalo poraz protiv Višnjevca.
Utakmica je igrana u Petrijevcima jer je većina terena u Osijeku bila potopljena od silne kiše. Ovaj puta filozofija da svi igraju jedno poluvrijeme nije rezultirala pobjedom ali definitivno ne odustajemo od nje. To je bit. Doći, igrati, istrčati se, zabaviti se. A rezultat? On je nužno zlo. Prvi puta negativan.No dobro. Dakle, izgubili smo 2:1 od domaćina Višnjevca unatoč našem vodstvu od 1:0 zgoditkom Marija Perića na asistenciju Hrvoja Ehmana a kako su dečki igrali pročitajte u slijedećim redcima. Generalno je primjećen apsolutni nedostatak snage kod ogromne većine igrača. Bilo je svega osim trke. Zastrašujuće i za nas neprepoznatljivo. Drugi problem su brojne ozljede. A sada redom.
Prvo ću o onim igračima koji su upotpunosti opravdali ukazano im povjerenje:
Miroslav Nevistić, golman. Branio je prvo poluvrijeme. Odličan i vrlo siguran. Odradio sve bez greške.
Damir Kurtović, stoper. Apsolutno pouzdan i borben. Cijelu tekmu odradio uz jednu malu grešku kada ga je ispravio Ferdo briljantnim klizećim startom.
Tomislav Steinbruckner, ofenzivni vezni, napokon je došao na tekmu i odigrao vrlo, vrlo dobro. Temperatura i gripa spriječile su ga da bude fantastičan.
I to je to. E sada o ostalima
Cvejo Ognjenović, lijevi bočni. Borben ali nedorečen. Čak je i trčao, no brbljava jezičina nedozvolja mu koncentrirati se na utakmicu. Najvažnije je prokomentirati suigrača, protivnika, suca ili ekipu sa klupe. Kao da je s pijace došao. Piljarica obična.
Ferdo Kraljević, desnonogi brzanac poznat kako u Osijeku tako i New Yorku. Maratonac polusjvetskog glasa. U ovoj utakmici je dao sve od sebe i izišao nakon 4 (četiri) odigrane minute igre zbog ozljede zadnje lože. Eto.
Darko Dumančić-Dumba, je nakon prve intervencije uputio zabrinuti pogled prema klupi. Sve nam je bilo jasno. Ista meta isto odstojanje. Opet kvadriceps http://www.scipion.hr/fizioterapija/reklame.asp?IDTekst=32 On bi pod hitno trebao posložiti prioritete u svom životu. Skija, pliva, biciklira, trči, igra nogomet na betonu, parketu... a trebao bi se čuvati za naše tekme jer nam definitivno treba. Danas iako šepav nije odustao niti u jednom duelu, no nije to ni D od Dumbe.
Zoran Stanić, naš osigurač, naš najpouzdaniji igrač. Na tekmu je stigao u posljednji čas. Nezalječen. No unatoč tomu briljantno je odradio prvo poluvrijeme da bi se pred kraj utakmice promovirao u najvećeg tragičara susreta. Ako Ilija Sivonjić vidi snimku Stanetovog promašaja - biti će mu lakše u životu. No Staneta čekamo. Oporavit će se on.
Ilija Pranjić, je bio na tekmi ali netko se uvukao u njegovu kožu. To nije naš Ilija. Ovaj niti trči, niti se bori, ovo je neki drugi Ilija. No vratile su se rode, vratit će se i Ilija. Nadam se što prije.
Damir Periša me oduševio. Prvi puta od kada igramo posvađao se sa sucem utakmice. Nije to bila svađa ali mu je rekao. "To nije faul? Ma daaaaaj, pojma nemaš" a za Dadu je to ravno fizičkom nasrtaju na navijače smještene na sjevernom dijelu tribina. Dakle, pričao je nije igrao. Spor i bez snage, čak i bez pretjerane volje. Onih par šuteva od nemoći su bili nevjerovatno neprecizni. Nadam se da ne može ponoviti takva dva izdanja.
Franjo Pranjić danas je dobio vrući krumpir. Lansiranje u špicu. A kada se domaći tako zatvore onda to nije nagrada nego muka. Franjo je bio dosad u neviđeno rastrčanom i borbenom izdanju za njega i samo potvrđuje da može puno, puno više.
Vinko Škrobar je bio Franjin partner u napadu. Ozljeđen, sa velikom željom ali bez snage. Kod njega je do izražaja došlo dvoransko igranje malog nogometa i evidentno je da se još nije prešaltao na ovaj pravi nogomet. Uz sve to ima problema sa zadnjom ložom još od prvenstva Hrvatske u Rovinju. Neprepoznatljiv.
Još su igrali:
Igor Kovačević zamjenio je Nevistu. napravio je jednu grešku poslije koje smo primili odlučujući gol. Sve ostalo odradio je vrlo dobro. Ali taj gol, ah. Tako vam je to sa golmanima. Kada obrani onda mu je to posao a kada pogriješi svi ga prozivaju...
Zlatko Bulić koji je nezagrijan zamjenio ozljeđenog Ferdu. Dobro da mu srce nije puklo od napornih sprinteva. A o njegovom pristupu utakmici govori vam podatak da se u nedjelju vratio s ko zna kojeg ledenjaka gdje su bili na skijanju. Tek 16. put ove sezone.
Dubravko Ižaković, odlično je zamjenio Cveju i bio je neuporedivo sigurniji od njega. Priključivao se fazi napada i bio vrlo korisna i precizna "martinela" veznom redu. Jedino na čemu trebamo poraditi je priprema utakmice kada protivniče igrače trebamo nagovorit da pored njega smanje brzinu kretanja na minimum kako bi i Iža ravnopravno mogao sudjelovati u obrambenim zadacima.
Damir Grunbaum je spor. Odigrao je solidno no evidentno je iscrpljen, ispijen. Jednostavno nema snage. To se naravno prvo očituje na brzini. Kao osječka kompa je. Ne znam gdje gubi snagu? Ne radi fizički, ne razmišlja, ne kreće se nikud van stana. Ali jednostavno kao da ima neku pijavicu koja ga cijelog iscjedi... ne znam...
Mario Perić danas je zabio gol, školski gol. Vrlo lijep. No opet i kod njega je zamjećen sindrom Dambe Talijana. kao da ga neka pijavica iscjedi. U krivo dodanoj lopti pokazuje malodušnost i odustajanje a to nije njegov stil.
Dario Jagarinec je definitivno tragičar br. 2. Imao je priliku riješiti utakmicu samo da je zabio iz 100% šanse ili pak asistirao Iliji povratnom loptom. A on nije. I još se dobro ozljedio. Koljeno. Užas.
Hrvoje Ehman je danas pokušavao, no podsjećao me je na natovareni šleper na ledu. Brate kad taj krene nema šanse da stane narednih par minuta. Jebe ga dvajs i koja kila viška no pokazao je veliku volju i želju, asistirao za gol, jednom odlično opalio iz daljine... E da je bar njemu jedna pijavica kod kuće...
Zvonimir Mihaljević još uvijek nije prebacio sklopku sa malog na veliki nogomet. Zvone još uvijek nije na onom nivou trke kojeg od njega očekujemo. Zvone se previše družio ove zime sa Zrnom i carini loptu kad god stigne. Od Zvoneta očekujem eksploziju. Treba mi onaj brzi Zvone. Ovog, mlakog, ostavljam njegovoj voljenoj supruzi. Neka pere suđe i usisava kuću. Ja hoću onog lava.
Zaključak:
Definitivno je da nismo fizički spremni za ovakve utakmice. Cilj LEGA je zajedništvo u pobjedama i porazima. I upravo ovi bolji igrači, kojih imamo na pretek moraju postići rezultatsku razliku kako bi se i oni "lošiji" naigrali.
Nije važno što smo izgubili. Mene boli što smo se razišli a da nismo jedan drugog zajebavali. Jedva čekam prvi slobodni termin i međusobnu tekmu u Mecama, pa fiš kod Plante, partiju belota iil dvije, zafrkanciju.
P.S.
Slijedi nam derbi u ponedjeljak protiv drugoplasiranog Ernestinova na njihovom terenu, koje ima samo bod manje od nas. Pripremite se, zalječite i budite spremni.
Post je objavljen 19.04.2010. u 21:23 sati.