Znaš ta igra riječi..ili bolje rečeno
skrivača...
sad me ima ,sad me nema..aha..
To više ne, ne pali kod mene..
ne čini ti se možda ,da smo veliki ..
za takve igre..
Znaš ti misliš ,da svaki put...
Misliš...
da nisi malo ovaj put...predugo...predugo..
Ili pretjerao...pretjerao...
Dok ruke moje tvoje su tražile..
Dok ruke moje tvoje su željele..
Dok oči moje tvoj su pogled tražile..
Dok oči moje tvoje oči su tražile..
A ti...
Stvaran il nestvaran..ja više ne znam..
Mogu li ti opet vjerovati..
Il si ti zločinac moje mladosti..
koji se vraća..uvijek,uvijek..
na mjesto sreće ili nesreće..
A ti..
Tko li si sada..što opet želiš da sve ..je kao prije..
A ti..
Možeš li žar očima mojim vratiti..
Možeš li plam srca razbuktati..
Možeš li ruke moje natjerati..
da se opet onako..oviju oko tvoga vrata..
dok tvoja ruka lagano klizi niz moju..
Možeš li mi to obećati..da češ mi vratiti..
To što si mi dao ...pa uzimao..pa sad
želiš nazad...to što drugi nije ti u stanju dati..
Možeš li vratiti..sve to..
Ti si mađioničar....ako uspiješ..
A ja znam ...da to su samo trikovi..
Dobrih majstora..
Jesi ti jedan od njih.....
U pogledu ti vidim...
Ti misliš da ti pripadam...
Možda se varaš...ovaj put..
A ti...
Post je objavljen 19.04.2010. u 19:16 sati.