Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/pecora

Marketing

Nisam na njega mislila stoljećima, vjekovima, nisam se sjetila njegovih tamnih očiju i najljepšeg osmijeha na svijetu, stvarno nisam. I onda je bila dovoljna jedna večer, jedna minuta i sve se vraća, kao lavina. Počinje polako, mali trun je dovoljan da se sve ponovo zavrti i krene, postane sve veće i veće i na kraju me obuzme a ja se prepustim.
Lijepo je tamo. Stvorila sam mali kutić sa njim, sviraju njegovi najdraži Dire straitsi, a mi sjedimo i..ništa. Ne radimo ništa, samo nam je dobro i ugodno, kao prije puno vremena dok smo pričali o svemu i ničemu a vrijeme je prolazilo najbrže na svijetu.
Pričamo sada, drugi su životi oko nas. On je sretan jer ima Nju, ja sam sretna s nekim drugim, nikad nisam ni pomislila da budem njegova (možda samo na minutu) i eto, poljubac u obraz, prvi koji sam ikad dobila od njega, dodir ruke, toplina, rastanak.
Kući se vraćam sa malim snovima u očima, traju samo trenutak-dva, nestaju, a ja palim Dire straitse i puštam da me sve odnese dok pjesma ne završi.



Post je objavljen 15.04.2010. u 17:41 sati.