Marketing
SKITNJA
(1994.)
gdje ideš? malo dijete me pita
videći moje zbunjeno lice
a tijelo mi samo umorno skita
pod maskom večernje izmaglice
tek tada se prenuh iz mrtvila svijesti
i sam se zapitah kuda dalje ću poći
zar i dalje sam sebi mrežu ću plesti
iz koje se više izvući neću moći
zaplesah svoj valcer bez tona i glasa
i koraka nekog nerazumljivog svijetu
čuh u sebi krik unesrećenih masa
i svece što psuju ovu sudbu kletu
nije me strah zarobio u sebi
tek crveni obzor skamenio mi pogled
ni sunce to svojom toplinom sad ne bi
otopilo u meni taj vječiti led
što zapravo činim ovim vrtlogom riječi
čineći još veću pomutnju iznutra
i sav taj nemir u venama će teći
i vrtjeti se u krug od jutra do sutra
a i vrtlog i nemir su zapravo slika
cijelog mog bića i bunovne duše
život je od mene stvorio izopćenika
oko kojeg se i posljednji mostovi ruše
Post je objavljen 15.04.2010. u 10:31 sati.