Zbog sentimentalnih veza za naš najtrofejniji košarkaški klub, ne mogu ne osvrnuti se na situaciju u kojoj se danas nalazi Cibona (vecernji.hr). A s druge strane, pomislih kada se takve stvari događaju najvećima što onda mi mali možemo očekivati? Da li je to nešto trulo u zagrebačkom športu? U Poglavarstvu se i dalje prepucavaju i međusobno optužuju, a mi prenosimo neka zapažanja iz tiska i sa web. Iako je nemoguće pobrojati sve izvore i zbrojiti sva ulaganja u šport kroz male komunalne akcije, turističku zajednicu, sponzore i sl., pronašli smo podatke koliko je novaca unatrag sedam godina za šport izdvojio resorni Gradski ured. Prema Službenom glasniku grada Zagreba (Glasnik) tj. proračunima za svaku pojedinu godinu, radi se o gotovo milijardu i pol kuna. Rashodi za velike športske priredbe rasli su od 2005. sa 2,5 na ovogodišnjih 12,5 milijuna kn, potpora vrhunskom športu također je u uzlaznoj putanji od 7,5 milijuna 2004. do 20 milijuna 2010., a najveći dio ukupnog kolača, preko 1,2 milijarde, otišao je namjenski za sufinanciranje programa športa ili kako se to danas zove javnih potreba u športu. Ovom zadnjom stavkom raspolaže Zagrebački športski savez za koji je Gradski kontrolni ured nedavno zaključio da se ne pridržava Programa javnih potreba u športu grada Zagreba i da proračunski novac troši netransparentno. O nepridržavanju Programa već smo govorili krajem prošle godine kada je postalo izvjesno da ZŠS neće Savezima dakle klubovima isplatiti planirana sredstva tzv. dvanaestine za natjecanja zbog čega smo mi kao i mnogi drugi klubovi jedva završili jesenski dio prvenstva. Gradski zastupnici Odbora za kontrolu su pak tajniku ZŠS-a postavljali i vrlo konkretna pitanja u svezi rastrošnosti (skupocjeni automobili na leasing, golema administracija, 11-milijunski najam prostora, stotine tisuća kuna za fotokopiranje…), nepotizma, ali i favoriziranja pojedinih sportova na koja u roku mjesec dana očekuju odgovore (Zagreb.hr). Hm… ma nemoguće. Zar toliki milijuni oko nas, a naša djeca i dalje igraju u blatu? Sigurno mora postojati neka oaza gdje ne poznaju probleme sa ZŠS-om, ZNS-om i inim S-ima. Klub na kojeg se lijepe sponzori i koji ne razmišlja o svakodnevnoj egzistenciji. No demantij ove teze stiže iz Nacionala (Nacional). Pažljivo pročitavši ovaj tekst, pomislih na sve teškoće koje će ovogodišnjim smanjenjem planiranih sredstava snaći ipak najdraži mi klub i čvrsto odlučih pomoći mu uplatom zaostale navijačke članarine za proteklih nekoliko godina. Lokalni klub ipak može pričekati. Ako je nekome slučajno pala na pamet ona narodna „nije svim s… kao što je Bicku“ neka zna da ni Bicku nije lako. Pa što ako ukupni godišnji prihod našeg kluba nije niti 1% njihovog? Pa što ako naša djeca ne treniraju na travi, a kamoli umjetnoj? Pa što ako nemamo za trenere, suce ili prijevoz? Bili ne bili u principu je svima svejedno. Ali Bicko… On je ponos i slava, on je simbol i idol, on je... Na žalost, gospodo, više nije. Sveto ime već dugo se u gradu ne izgovara bez gorčine, ali to je sasvim neka druga priča (vecernji.hr). No nešto očito ipak ne štima u zagrebačkom šport kada, unatoč spomenutim sve većim izdvajanjima za šport, klubovi iz godine u godinu grcaju u sve većim problemima. Iako je sasvim jasno da se ne može očekivati opstanak klubova samo na gradskim jaslama i da pravi ozbiljan novac treba doći iz nekih drugih džepova, država i lokalna samouprava trebaju osigurati regulativu i potporu. No regulativa je previše sklona izmjenama, a raspodjela proračunskog novca nas poreznih obveznika nije niti približno ravnopravna i ravnomjerna. Dok se jedni bore za goli život, drugima nikad dosta. E, pa to je trulo. Košarka, rukomet, vaterpolo, odbojka, nogomet, hokej… momčadski su sportovi koje je ovaj grad uvijek njegovao; Cibona, Medvešćak, Zagreb, Croatia osiguranje, Mladost, Dinamo, Zrinjevac… dragulji su koje je ovaj grad uvijek čuvao. A gdje smo danas i što nas čeka sutra?
Post je objavljen 11.04.2010. u 09:02 sati.