Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/katrida

Marketing

miro gavran



Ni nakon svih mijena moja ljubav nije ugasnula. Ljubim svaku

bolnu misao o njemu. Ne odustajem od svoje nakane. Nije me obuzeo

strah od opasnosti na koju ste me upozorili.

Nesretnici koje nitko nije ozbiljno shvaćao govorili su da život bez

ljubavi nema smisla. Uvjeravali su nas da je život ljubav, a ljubav

život.

Povjerovali su im samo oni koji svoj mir zamjeniše gubitkom i

čežnjom.



Hodala je između zelenih cvjetova sanjajući dolinu ružmarina.

Prišao joj je vjetar i nježno šapnuo :

"Djevojko, od uspomena se ne može živjeti "

Nasmijala se i rekla :

" ZNAČI JA NE ŽIVIM "

I nastavila je prema rijeci.

Hodala je po vodi sklopljenih očiju.

Rijeka ispod njenih bosih nogu je žuborila :

" Djevojko probudi se, oko tebe je život "

ŽIVOT ? OKO MENE ? NE, ON JE OSTAO U DOLINI RUŽMARINA

I nastavila je prema šumi.

Hodala je kroz stabla drveća a krošnje su šumjele :

" Djevojko zašto si tužna ?Moraš shvatiti da je sve prolazno.Živi za danas... "

ALI IMAM JUČER- TO MI JE JEDINO OSTALO OD NJEGA.

I nastavila je prema livadi .

Hodala je ispod duge s boje su kapale na njenu bijelu haljinu:

" Djevojko nije on jedini "

Nasmiješila se i rekla :

NIJE JEDINI ALI JE JEDINI KOJEG VOLIM

I nastavila dalje.

Hodala je po plišanoj mahovini,

sunčevi zraci su se preplitali sa vlasima njene kose :

" Djevojko tek si na početku "

Nasmješila se i rekla :

POČETAK ĆE BITI KAD UVELI RUŽMARIN PONOVO ZAMIRIŠE

I nastavila prema rajskoj dolini.

Hodala je bosa po bijelim kristalima.

Padao je zeleni snijeg na njezine žedne usne :

" Djevojko budi ono što jesi, zašto se praviš da si dovoljna sama sebi "

JA SAM LJUBAV I ŽIVIM U NADI DA ĆU SE JEDNOG DANA PONOVO OSTVARITI

I nastavila je putem svoje čežnje.

Hodala je kroz muziku i uspomene i pisala njegovo ime po nebu :

" Djevojko budi iskrena prema sebi, znaš da je tako moralo biti.

Zaboravi ga "

Nasmiješila se i rekla :

ŠTA OSTAJE OD ŽIVOTA AKO SE ZABORAVI ONO NAJLJEPŠE.

I krenula je ka sadašnjosti .

Hodala je veselim ulicama grada.

Očima sanjalice promatrala je život izbjegavajući da

učestvuje u njemu.

Bila je previše duboko u sebi i

PREVIŠE GA JE VOLJELA . . .



Ovo je citat iz romana Klara, Mira Gavrana.

Kako godinama, iako bez neke velike reklame, naiđem na

neke natpise o ovom književniku, znam da je on najprevođeniji

hrvatski književnik.

Zato sam želila pročitati nekoliko njegovih knjiga pa

da i ja vidim zašto je tako uspješan.

Međutim, tamo-vamo, zaboravim na svoj naum.

Sad sam napokon uzela njegov roman Klara i nakon

desetak pročitanih stranica oduševljena sam stilom pisanja,

tečno piše i to je stil pisanja koji ja uživam čitati!

Jeste li čitali djela Mira Gavrana i kakvo je vaše

mišljenje o njegovom književnom djelu??





Image and video hosting by TinyPic

Post je objavljen 31.03.2010. u 16:19 sati.