Bacila sam dio sebe
duboko,
u neke tamne odaje,
neistražene,bezvremenske,
izgubljene ljubavi.
Dio mene još pamti
sanjane kule od karata,
maštom oblikovane stvarnosti.
Dio mene luta hodnicima prošlosti
i doziva tvoje ime,
stalno te tražim i živimo ti i ja
u mojoj izmišljenoj stvarnosti,
ofarbanoj u dugine boje
i baš mi je lijepo.
Ali,živući s tobom tamo
Izgubila sam dio prošlosti
razmišljajući o tebi u budućnosti,
malo sam izgubila nit,
malo pobrkala stvarnosti.
Koja je prava?
Iako znam dobro,
ma dobro ja znam,,
kad se pogledam iskreno-tebe nema,
ljubav je umrla davno,
ostala zatočena u okovima budućnosti.
Ti si davno otišao...
Post je objavljen 28.03.2010. u 23:18 sati.