On je konobar...Za ovu priliku, zvaćemo ga Dule.
To je jedno šabansko mesto gde puštaju narodnjake. Mrzim tu vrstu "muzike"...Ali, u rane sate kada sa društvom zaglavim tamo, muzika nije bitna...Bitno je jedino ono što vidim, a to je simpatični konobar Dule...
Naravno, ne radi se o gay šabanskom mestu...I što je još gore, najverovatnije se ne radi ni o gay šabanskom konobaru...Oženjen je i ima dvoje dece (ali to i dalje ne znači da ne voli da se druži i sa dečkima).
Dule je skroz moj tip. Zapravo, on je jedini komad koji me privlači, a da nije stariji od 40 godina. Ima 35 godina. Dule je bucko, ima mesnate ruke, jak je, ima slatke, na baš krupne oči i jako, jako sladak stomačić, a to kod mene jako, jako pali...
U poslednje vreme sam sa Duletom počeo da komuniciram...Zna me, znam ga...Kad me vidi, uvek me pozdravi i pruži ruku, nasmeje se...Ja sa zadovoljstvom uzvraćam...Poslednji put smo se prijateljski gurkali u gužvi...Prolazio je pored mene i dodirnuo mi stomačić nakon jednog takvog gurkanja...Sledeći put ću ja morati da dodirnem njegov stomačić, možda slučajno, greškom, dirnem i malo previše dole, onako slučajno, prijateljski...mmm...
Postoji i jedna poveznica, igrom slučaja, njegov rođak je dobar prijatelj sa jednim mojim, bliskim rođakom...
Baš sam zaljubljen. Ali, po ko zna koji put, opet u pogrešnu osobu, opet na pogrešnom mestu...
Život bi zaista bio jednostavniji da sam str8...Ali nisam...
Kako god, ovako je ipak zabavnije, manje jednostavno, ali zabavno i zabranjeno...
Pa ko zna, možda će se Duletu i svideti kada ga štipnem za slatki stomačić, ili gde već stignem...
Post je objavljen 23.03.2010. u 22:51 sati.