Kad sam učenicima neki dan govorila o prispodobama
rekla sam im da je valjda najpoznatija Isusova prispodoba ona o izgubljenom sinu
- ha! (uzvikne jedan šestaš) - ne bi da je Isus pisac... pa je njegova najpoznatija priča o Izgubljenom sinu...
šutila sam...
misleći kako je i taj komentar baš zanimljiv...
Isus... pisac ?...
- Pa dobro nije pisac... ali je pripovjedao... a drugi su zapisivali njegove riječi
...........
Kopiram od Ivice Ursića ovu sliku uz današnje evanđelje...
i gledam kako Isus piše po tlu
je li tada bio u hramu? kod hrama? gdje je sjedio?
''A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu...''
I stvarno... šta je pisao?
Isus nije pisac...
Nije htio biti pisac, a mogao je.
Drugi su zapisivali njegove riječi.
A ovdje... oni mu donose problem... a on nešto piše...
prstom po tlu, (malo je nehigijenski da dira prstima tlo po kojem ljudi hodaju,
ali da, to su bila druga vremena, bez olovaka i bilježnica)
i piše... kao da ih ignorira...
i onda reče samo jednu rečenicu
i riješi stvar...
(Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.
A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im:
"Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."
I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.)
I sve su shvatili.
Isus je pisao malo. Njegovi riječi, iako napisane na tlu, nikada neće proći...
Jer su zapisane u srca onih koji su htjeli čuti.
A onda u Evanđelja... pa opet u srca... onih koji Ga žele i danas čuti.
Eh, Isuse,
znam da nisi došao biti pisac
ali ja bi tako rado vidila Tvoj rukopis,
mada znam da to nije važno,
da je važno imati Riječ u srce urezanu,
i nositi je
sa sobom
gdje god da pođem...
Hvala Ti... za Riječ
koja i danas govori o Milosrdnoj ljubavi:
'Idi i odsada više nemoj griješiti.'
Post je objavljen 21.03.2010. u 09:59 sati.