začetak poeme o zagrepčanima, 2005:
Sa sunčane strane kazališta
Vodim ovaj izmaštani tijek
Da snomore me ondje gone
O sjenama ljudi od pr'je
U gaja mirnog lejama
Stabala i mermera
U duhovnim noćima
Visokim stanovima
Leže stoje zavode se
Sjene starih djedovina
U snovima ih viđam gdjekad i sve se stidim
u srok što pisujem sad. Ovako ja ih vidim:
Švabe stari Ugarci i
Čudna im imena svuda
beamteri, blagorodni, pučki zahod, mimohodi
tijelovske procesije, blijedo lice secesije,
nedjeljni frištik, u paviljonu plehmužik
ajngemahtesšindlgrenadir
pistacijin slad na stolu, skrb za trulu
probavu.
Po proleterima znamo! kad
prvomajski je praznik,
austrougarski materinji nam je jezik...
...
***
katren čežnje za Antipodijom, 2005:
Snoludim mlazom glađen
Po parkivojma mraznimima
Sleđen šuškom vjetrevine
Za polutkom drugom ginem.
***
Priča:
"Striče, jesi li to ti?...
Striče?...
Što će ti nož, striče?..."
***
Post je objavljen 19.03.2010. u 20:28 sati.