Marketing
RECENZIJA: MONICA, USHER
Ne bih htio da me se pogrešno shvati, ja ne očekujem od glazbenika da se prilagođava trendovima, bude nešto što nije po cijenu par stotina više prodanih kopija albuma. Ne očekujem od Brandy, Ushera, Monice i "stare" r&b garde da budu Rihanna, Lady Gaga, da surađuju s Guettom i Red One. Događa se međutim kako u zadnje vrijeme svi redom (izuzev odličnog posljednjeg albuma Brandy) zalutaju u nesvrstane. To više nije onaj stari zvuk koji smo voljeli kod njih, nije niti nešto što može konkurirati današnjim hitovima i teško da će pronaći svoju publiku. Većina njih održava se na životu uz pomoć vjernih fanova iz prošlog desetljeća, a izravni konkurenti nižu hitove. Beyonce ne samo da je apgrejdala svoj zvuk od kad je izašla iz Destiny's child (gdje ga je i tamo apgrejdala sigurno dvaput), nego je to učinila svakim svojim novim albumom. Beyonce ne slijedi trendove, ona ih stvara. Bojim se kako ta stara garda osim što nije do sada naučila tu jednu (možda i najbitniju) lekciju, nema više što ponuditi ni po starim receptima. Možda bih se prije koju godinu sa sjetom prisjetio tih imena i klasika koji su harali r&b listama, danas mislim da je nekim glazbenicima jednostavno odzvonilo. Točnije zvuku koji još uvijek neprestano forsiraju, nespremni i nedovoljni hrabri za nešto drugačije, nešto bolje. Jer osim što im ne donosi ni visoke pozicije na listama ni zaradu od albuma, ruku na srce, nisu baš ni nešto vrijedni pažnje.
Nakon neuspjelog pokušaja s mejkoverom i drugačijim zvukom na prethodnom albumu vratiti se na scenu, Monica se ovaj put pokušava vratiti korjenima. Tako je barem najavila svoj najnoviji album, no daleko je to od njenih korjena, više neki pokušaj ujedinjavanja formula koje su palile na prethodnim albumima. Nažalost, ovdje rijetko pale. Neki dan na playlisti mi je naletila Before You Walk Out Of My Life. Koliko god zapravo zvuči zastarjelo (za razliku od nekih drugih starih koje bi danas mogle parirati pjesmama s aktualnih r&b lista), vjerujte da ni jedna pjesma s njenog novog albuma nije toliko dobra. Ima tu par naznaka dobre glazbe, bilo je i na prethodnom albumu. No Monica je svojevremeno bila među vodećim r&b izvođačima u Americi, a posljedni pravi album vrijedan pažnje napravila je još tamo negdje prije 7 godina. After The Storm bio je dobar album. Breaks My Heart, Hurts The Most i So Gone ostale su neke od njenih najboljih pjesama i do danas nije ponudila nešto bolje do toga. Why Her i Hell No ušle su u tu ligu, no što joj je trebao singl Everytime Tha Beat Drop još dan danas nemam pojma. Poblajhana, tetovirana, nakićena, nepotrebno si je zakočila karijeru, dajeći pogrešno naslutiti kako ostatak albuma slijedi najavni singl i uspješno se rješavajući fanova koji su žudjeli za "starom" Monicom...
Recimo da je album za nijansu nešto bolji od prethodnog, no stare pozicije teško će si vratiti ovim albumom. Na ruku joj ide činjenica da album nije procurio puno prije službenog objavljivanja, no odmaže činjenica kako ništa na albumu nije nešto extra iznadprosječno. Par lijepih pjesmica i to je sve. Dovoljno da ju se ne zaboravi do sljedećeg albuma, nedovoljno da ju se smatra važnim faktorom u današnjoj glazbi. Konačna ocjena proizlazi iz ukupnosti albuma koji je ajmo reći složen u slušljivu i finu cjelinu, iako su mi obje gore spomenute pjesme s prethodnika koji je lošije ocjenjen, bolje od ičega s ovog.
OCJENA: -4
Evo u čemu je zapravo stvar s Usherom i Mariah Carey. Dajte im dobru pjesmu i zvučat će bolje od 99% aktualnih pjevača. U njenom slučaju, od svih ostalih. We Belong Together primjerice, gdje je ujedinjeno sve ono dobro u današnjoj r&b glazbi - dobra produkcija, odličan tekst, fino složena struktura pjesme kao neka gradacija emocija i na kraju upravo odlično prenesena emocija interpretacijom. Lišena svih prenemaganja, prekenjavanja, pjevanja o besmislenim stvarima i slično. I dok se Carey na svom aktualnom albumu previše udaljila od komercijalnog zvuka i navlači na sebe mrzitelje svojom pojavom i opravicama, Usherov problem je puno veći i ne vidim kako se u neko dogledno vrijeme izvlači iz njega. Vezan je isključivo za glazbu i tu je kvaka.
Problemi su počeli već na Confessions. Iako je po mom mišljenju to jedan od slabijih albuma iz tog razdoblja, uspio je nanizati par većih hitova, album se prodao u dijamantnoj nakladi (10 milijuna primjeraka samo u Americi) i na tim krilima Usher danas dobiva ovo malo pažnje. Bile su čak i donekle uvjerljive te njegove "ispovijedi". Omaknulo mu se, ispričava se, ok. Potencirati to na desetu ne samo da je smiješno i besmisleno, nego je zapravo prilično iritantno. Od neke iskrenosti došao je do krajnje banalnosti i u tom besramnom recikliranju jednom uspješne formule, u konačnici se zaista teško oteti dojmu kako si zapravo radi reklamu pred svim potencijalnim udvaračicama u klubu. Svaka ima šanse jer je ovisan o sexu, ni jednoj nije vjeran i svaka koja bude s njim, mora joj biti jasno nekoliko stvari. Usher je jebač svoje vrste. Ili kako se sam nazvao - pro lover. Vara, mulja, laže. I čak mu i nije toliko žao. Za sve krivi svoju neodoljivost i bezgranični seksipil, žao mu je što ta žena mora to sve podnositi, ali jebiga, takav je život kad ste supersexy, slavni i bogati. Čak je vidljiva i ta neka perverzna potreba da je uhvaćen, da objasni da je na njoj da to tolerira ili da jednostavno ode. Ako ostane, onda joj se patetično umiljava da on to nije zaslužio. Ali ističe i kako je u njegovoj prirodi da bude upravo takav. I tako u krug. Zapravo jedan relativno dobar album za sve ljubitelje r&b glazbe koji nikad nisu učili engleski jezik. Onim ostalima vjerojatno neće biti jasno zašto je ovaj čovjek tamo negdje prije 10,15 godina radio ozbiljnu, kvalitetnu i RELEVANTNU r&b glazbu, a sad se spušta na takve razine da mu je doslovce teško ne snimiti pjesmu gdje ne veliča sebe, svoja seksualna umijeća i pothvate. Koga briga, zaista?
Šteta, jer (da se vratim na početak priče), Usherov potencijal je ogroman i nemam problem s tim da ga i dalje smatram jednim od najvećih talenata današnjice, barem što se tiče vokala i scenskog nastupa. Zapleo se međutim u svoj ego i ljudima je prestao biti interesantan jer za razliku od kralja egoizma - Kanye Westa, ovaj nema ni približno toliko stvaralačkog talenta. Ima tu nekoliko dobrih trenutaka (ako zanemarimo tekstove - Pro Lover, Foolin Around, So Many Girls, u janet-jackson-maniri-Monstar..), no skoro svaka pjesma s nekim potencijalom upropaštena je lošim tekstom i ljigavom vibrom u koju je umotana, a tih malo dobrih trenutaka premalo je za jedno ovakvo ime. Degradacija se nastavlja....
OCJENA: 3+
Post je objavljen 18.03.2010. u 20:51 sati.