PUSTINJAK Pustinjska prašina diže se. Jedan čovjek žeđa, traži i moli. Ulazi u osamu. I dok tako sam klecajući pada i opet hodi, spoznaje živu vjeru. I sve ljubavi su malene, neznatne. Samo Svevišnja ostaje potpuna. Post je objavljen 15.03.2010. u 17:00 sati.