Marketing
Polako....pješačim svojim životom.
[/IMG]
Ponekad odlutam negdje daleko daleko unazad , pješačim polako svojim životom.................................
zastajkujući na tom putu na nekim usputnim stanicam života kao ,
kao, da želim čekajući na njima dočekati neki drugi autobus koji će moj život odvesti možda u nekom drugom pravcu, nekim drugim putem................................
Pješačući tako svojim životom ,i čekajući taj autobus na usputnim stanicama toga puta, puta koji je jako krivudav, sa mnogo krivina, zapravo shvatim da je cijeli moj život , jedno pješačenje krivudavim cestama i usponima...............................
Uzalud sada pješačući svojim životom i tim putevima tražim autobus koji će mi stati vidjevši me na stanicama ., stanicama mog prohujalog života, njega nema , i više ne vozi tim putem.................
Zapravo ja čekam i tražim nešto pješačući svojim životnim putevima , što nikada neće doći.
Hodajući sve polaganije i polaganije, shvatim da uzalud pješačim sada , shvatim da sam trebao to ćiniti mogo ranije , polaganije hodati svojim životom, čekajući više puta da mi se netko pridruži tko je bio sporiji od moje jurnjave.
No sada kada imam vremena laganom šetnjom od stanice do stanice na tom putu razmišljati...............
kuda sam to zapravo jurio, kuda sam požurivo svoj život i do koje sam to stanice stigao...........shvatim da se zapravo nalazim još uvijek na istoj stanici sa koje sam i pošao u život.
Izgubivši nadu pješačući sada svojim životom da će me netko primjetiti na toj stanici gdje sjedim na klupi čekajući autobus koji još uvijek vozi u suprotnom pravcu mojeg pješačenja, i nadajući se tako sjedeći da će stići, stati i netko otvoriti vrata i da će mi reći sjedalo do mene je prazno izvolite sjesti.............. Vozimo polako..
Naravno zbog toga ....vozimo polako....ja znam da neću ući ni u taj autobus...
Prekasno je da sjedam u autobus koji sada vozi polako kroz moj život, meni se zapravo sada jako žuri...i tako pješačući dalje svojim životom od stanice do stanice .čekajući autobus koji juri.....i konačno negdje u daljini na obzoru ga vidim....sve je bliži... bojim se samo da ne projuri stanicom stanicom moga života ne stajuči , i ne pokupšvi me sa stanice.
Čekam i sjedim na klupi čekajući ga.... doći će znam...
Post je objavljen 09.03.2010. u 21:34 sati.