Ivan Miklenić
Plodovi otuđene moći
Ekonomist Slavko Kulić - kako prenose mediji - objavio je da je u Hrvatskoj u tijeku milijun i sto tisuća ovrha protiv građana koji ne mogu platiti svoje dugove pa će dužnici ili njihovi jamci ostati bez svojih nekretnina. Službeno je objavljeno da je u Hrvatskoj 309 tisuća osoba nezaposleno, a očekuje se da će se u 2010. godini zatvoriti još između 50 i 70 tisuća radnih mjesta. Vanjski dug Republike Hrvatske u prosincu 2009. iznosio je 44,6 milijarda eura, gotovo se izjednačio s vrijednošću godišnjega BDP-a, a 2009. izdaci za kamate na taj dug »pojeli« su sav rast BDP-a. Ti podaci, a mogli bi se dodati još i drugi, nedvojbeno pokazuju da je hrvatsko gospodarstvo u iznimno teškoj situaciji i da Hrvatskoj i njezinim stanovnicima prijeti prava katastrofa ako se ne dogodi stvarni zaokret u gospodarskoj politici, u gospodarskoj strategiji i u samome gospodarstvu. Ozbiljnost aktualne gospodarske krize zahtijeva da se to stanje prepozna ne samo kao krucijalni politički nego i kao etički problem.
Sadašnje gospodarsko stanje, premda to političari ne žele priznati, posljedica je domaćih prilika na političkom, društvenom, kulturnom i etičkom području te nema veće povezanosti sa svjetskom financijskom krizom. To stanje samo je posljedica nespremnosti da se u mladoj hrvatskoj državi riješe brojna otvorena pitanja bez čega ni sama hrvatska država ne može dugoročno opstati. Kao i u bivšoj saveznoj državi, i u današnjoj Hrvatskoj previše je neistina, prazne i puste retorike, manipulacija, zloporaba, istjerivanja osobnih i grupnih interesa na štetu općega dobra. Treba otvoreno reći da je sadašnje, izrazito krizno stanje gotovo idealno za određene interesne i ideološko-političke skupine da one gotovo savršeno zadovoljavaju svoje apetite i da one sve svoje snage upiru kako ne bi došlo do stvarnih promjena. S etičkoga stajališta pritom je riječ o svjesnom i promišljenom gaženju svih etičkih načela samo da bi se ispunili sebični interesi.
Ozbiljnost aktualne gospodarske krize u Hrvatskoj zahtijeva da se to stanje prepozna ne samo kao krucijalni politički nego i kao etički problem. Sadašnja vremena traže od svakoga tko ima viška da podijeli s onima kojima gori pod nogama.
Poznato je da do raspada Jugoslavije niti Sovjetskog Saveza, dakle ni do osamostaljenja Hrvatske, nikada ne bi došlo da se nije dogodio val demokratizacije koji je omogućio da većina potisne vladajuću, povlaštenu i diktatorsku manjinu, da je prisili da preda vlast i da dođe do izražaja stvarna volja pokorenih naroda. U mnogim novonastalim državama, pa i u Hrvatskoj, većina od vladajućih povlaštenih skupina iz doba komunizma ubrzo je promijenila retoriku, presvukla odijela i tako, tek izvana promijenjena, prigrabila moć prihvaćajući samo prividno demokratska pravila igre, očuvala svoju povezanost i umreženost, osvojila vrhuške političkih stranka i zadržala svoj presudni društveni utjecaj - a da to nije tek tako lako zapaziti.
Pokuša li se analizirati npr. tko stvarno u današnjoj Hrvatskoj donosi najbitnije odluke, jednoznačnog odgovora naprosto nema. Po ustavu reklo bi se da je odlučivanje »u rukama« vlade, no činjenica je da se na sjednicama vlade odluke tek obznanjuju ili samo katkad formalno donose te se provodi zapravo ono što je negdje drugdje bilo već ranije odlučeno. Naivno bi bilo misliti da se odluke donose ranije na stručnim kolegijima po ministarstvima ili drugim vladinim tijelima, jer je zadaća tih tijela birokratski operacionalizirati odluku koja je došla odozgo da bi potom išla dalje u vladinu i saborsku proceduru. Naivno bi bilo vjerovati da je predsjednik vlade, bez obzir tko to bio, osoba koja sama donosi odluke koje se onda kroz potrebne procedure operacionaliziraju. U Hrvatskom saboru još je jasnije da se odluke samo formaliziraju - kao što se u socijalističkoj Hrvatskoj formaliziralo odluke tadašnjega Centralnoga komiteta SKH-a - jer stranački klubovi po načelu poslušnosti »dobivaju« mišljenje koje su onda obvezni zastupati. Kad bi se odluke donosile na sastancima lidera koalicijskih stranka, ti bi se sastanci trebali održavati neizmjerno češće. Kad bi se odluke donosile u političkim strankama, onda bi i stranačka tijela morala puno češće zasjedati - no to se ne događa. Očito je da je u današnjoj Hrvatskoj prava vlast i moć locirana izvan političkoga sustava. Očito je da su nositelji te stvarne moći tako jaki da se političke stranke koje su na vlasti, kojima je dano da formalno obavljaju državne poslove, zapravo često praktički odriču svoga stranačkog programa kojim se maše samo za izbore da bi se obmanulo i pridobilo birače.
Sadašnja nezadovoljavajuća gospodarska situacija posljedica je upravo toga nedemokratskoga i izvansustavnoga odlučivanja, otuđene moći, i dok se ne spriječe te snage da odlučuju, uzalud je svaki govor o demokraciji, pravnoj državi, zakonitosti, boljitku, a možda i o samom opstanku Hrvatske. Suprotstaviti se tim otuđenim moćnicima moguće je jedino stvarnom demokratizacijom političkih stranka i hrvatskoga društva, omogućavanjem da većina dođe do stvarnoga izražaja. Sadašnji nositelji vlasti imaju legitimitet te mogu potporu za prave poteze, i političke i gospodarske, dobiti na referendumu. Ako se to ne dogodi, Hrvatsku i sve njezine građane čekaju još mnoge gorke i teške godine.
Sadašnje stanje - koje je za mnoge ljude koji su u dugovima ili pod ovrhom, veoma slično najgorim ratnim vremenima - velik je izazov i za svakoga hrvatskog građanina, a osobito za katoličke vjernike, da pokažu ne samo ljudsko suosjećanje nego i sasvim konkretnu solidarnost. Sadašnja vremena traže od svakoga tko ima viška da podijeli s onima kojima gori pod nogama. Ljudi koji su u današnjoj Hrvatskoj zbog osobnog duga, ovrhe ili bankrota sami sebi oduzeli život, a nažalost ima ih sve više, najozbiljnija su opomena da je doista nastupio čas kad treba bez oklijevanja pomoći u otplaćivanju dugova, oslobađati bližnje dužničkoga ropstva, čak bez obzira na to hoće li im se to ikada vratiti ili neće. To je u ovom povijesnom času prvorazredna čovjekoljubna i rodoljubna zadaća.
Glas Koncila, broj 10 (1863), 3.3.2010.
Post je objavljen 05.03.2010. u 21:19 sati.