Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/travelfreak

Marketing

green insland, queensland, australija

Trajektu od Cairnsa do Green Islanda treba samo oko 40 minuta. Jedna stvar mi je odmah upala u oci: ovdje je sve puno Japanaca! Ili Kineza, tko ih moze medusobno razlikovati. Zapravo nam je jedan Australac dao savjet kako ih razlikovati. Ako su pristojni i tihi, onda su to Japanci. Ako se deru i ponasaju kao seljaci, onda su to Kinezi. Ako njemu mozemo vjerovati na brodu su vecinom bili Japanci. Za vrijeme plovidbe sam imala sam puno vise osjecaj da se nalazim negdje u Aziji, nego u Australiji. Valjda su im sad skolski praznici, sto li, kad ih ima toliko. Zbog tolikih mnogobrojnih japanskih i opcenito azijskih turista, dosta osoblja na brodu i u cijelom Cairnsu su Azijci. Valjda da pomognu s jezikom. Jer koliko god Japanci sad imaju dobar standard i puno putuju, govoriti engleski im jos uvijek ne ide od ruke. Mladi Japanci koji nemaju puno novaca, a zele putovati, mogu zato kao od sale naci sezonski posao u Australiji.

Green Island je mali otocic sa samo jednim hotelom i par ducancica i restorana za dnevne posjetitelje. Otocic je lijep, okruzen je pjescanim plazama, a u sredini je mala dzungla puna bujnog tropskog raslinja. Kad smo stigli, prvo smo otisli na kratku plovidbu brodom sa staklenim dnom. Nismo puno ocekivali od toga, ali smo se na kraju ugodno iznenadili. Dno broda je ravno i duboko pod morem, zbog cega ipak puno toga mozes vidjeti: puno koralja i svakojakih riba, takoder i povecih. Pogotovo par velikih crnih riba me isprepadalo i bila sam sretna da sam ih vidjela s broda, a ne za vrijeme ronjenja.

Vec na trajektu se ispostavilo da se ovdje ne trebam bojati morskih pasa, nego meduza. Sad je naime njihova sezona. Ima ih vise vrsta, a najopasnije su male irukandji koje cak mogu biti smrtonosne. Cak ako i ne umres nece ti biti ugodno: skapavat ces od bolova, povecat ce ti se krvni tlak i kucanje srca i spopast ce te osjecaj depresije, tuge i cemera. Irukandji su jako male, ne vece od palca, a uz to i prozirne, tako da je sansa da ih uocis u moru vrla mala. Za zastitu protiv svih vrsta meduza na otoku su iznajmljivali ronilacka odijela. U prvi mah ih nismo htjeli iznajmiti jer smo vidjeli da vecina ljudi ide u more bez njih, a i cinilo nam se super iritantno svako malo ih navlaciti. Tako smo se i mi prvo okupali bez odijela, ali mi se stalno pricinjavalo da vidim meduze. Osim toga smo s broda sa staklenim dnom stvarno i vidjeli jednu meduzu. To nije bila irukandji jer je bila puno veca. Ali s obzirom da svaka meduza moze biti opasna, na kraju smo ipak odlucili navuci ronilacko odijelo. To odijelo je od likre, potpuno pripijeno, a pokriva ti i glavu i ruke. Na stopala stavis peraje, na lice masku za ronjenje i spreman si. U cijeloj toj opremi sam se osjecala kao neki vanzemaljac! Ali kad ides u more, bar se osjecaj zasticen i to je najvaznije.

Ronjenje je bilo zanimljivo. U pocetku smo se malo bojali, ali smo se na kraju skoro pa potpuno opustili. Vidjeli smo puno koralja i raznih riba razlicitih velicina, ali srecom ne bas prevelikih. Mislim da su najvece bile oko 20-30 cm duge. Tu velicinu mogu jos i podnijeti. Bart u pocetku nista nije vidio, ja sam ga stalno morala usmjeravati u pravcu riba i ostalih zanimljivih stvari. Kasnije se popravio i cak je uspio vidjeti i kornjacu! Ja sam ga slijedila i vidjela sam kako kornjaca stoji na dnu mora, da bi iznenada pocela plivati sve vise prema povrsini. Na kraju joj je glavica cak strsila iznad mora! To je izgledalo slatko, ali istovremeno i pomalo zatrasujuce. Zamisli da plivas u moru i iznenada se nadjes oci u oci s nekom kornjacom. Meni je ipak draze ako se one drze dna i ne dolaze na povrsinu!

Sve u svemu je ronjenje na Green Island bilo dobro za prvi dodir s australskim morem. Bilo je svega za vidjeti, ali ne previse tako da se pomalo mozes naviknuti na podvodne bestije. More je nazalost bilo malo mutno, vjerojatno zbog kise koja je dosta padala u zadnje vrijeme. Na nekim drugim mjestima bi ronjenje naravno bilo jos puno bolje, negdje dalje od kopna gdje dolazi manje ljudi. Ali ovo je bilo dovoljno dobro za prvi put. Imali smo i srece s vremenom. Nakon cijelodnevne kise u Cairnsu, u Green Islandu je cijeli dan bilo suncano. Zato nije ni cudo da smo se s otoka vratili crveni kao rak. Jos me i sad sve pece. Navecer smo uspjesan izlet proslavili s dobrim obrokom i par casa australskog vina.

Napravili smo dosta slika, iako je bilo tesko jer se ribe stalno micu, a i ti se sam mices. Ako nisi naviknut na podvodnu fotografiju nije ti bas lako uopce ista slikati, a kamoli napraviti dobru fotku. Slike imam na CD-ROMU, ali nazalost ih ne mogu staviti na blog jer je to u ovom internet cafeu nemoguce. Valjda ce za to biti prilike neki slijedeci put.

Post je objavljen 26.02.2010. u 01:10 sati.