Marketing
PROŠAO SAM KROZ VRATA RAJA..
Ponekad ne treba imati vid kao orao...da bi se vidjela vrata Raja.
Naravno svatko bira kada i kako bi poželio ući u svijet raja, mnogi zapravo dugo
razmišljaju i biraju trenutak, pa iako imaju vidi kao moj orao , ostaju slijepi, pa kada konačno požele ući u svijet Raja, biva ponekad prekasno Zapravo ne ponekad nego u pravilu biva prekasno.
Dovoljno je samo zažmiriti, nije potreban vid.
Samo zažmiriti. I osjetiti.... muziku od kojih prolaze trnci kroz tijelo... Rajom lebdi..............................
kao da ne dodiruje tlo, pod, lebdi Vila.. prekrasna , sa velikim srnastim očima, ona naprosto vodi po tom raju, šapatom , pokretom.. očima...tjelom..duhom...ona je vodilja Raja.
Ona je Raj...
Nisam siguran da li je to bio san, no ja sam bio u tom Raju..ja sam osjetio danas toplinu ,
zapravo još ju osijećam, iako osjećam ..jako ..ipak je to bio samo san.. no svejedno ipak mogu reći doživio sam Raj makar i u snu.
Taj „san“ me podsjeća kako vrijeme proleti , a da ne vidimo uopće svu lijepotu oko nas,
Moj san je davno prošao, no čude me kako kako zapravo danas mnogi uopče ne vide, ne gledaju, ne osjete....
Ne vide što im je na dohvat ruke, kakovo „bogatsvo“ bogatstvo lijepote, topline ,
zapravo kako ne gledaju otvorena srca , zato i ne vide dovoljno dobro, čak nije ni to problem,
može se dugo gledati, no od dugog gledanja vid se muti, pa postaje sve nejasno sa vremenom, pa umjesto da vide Raj ne vide više ništa pa ni sebe..
Zato treba samo zažmiriti, i u zraku uhvatiti vibru.. slušati muziku, muziku ljubavi, slušati što srce govori, ako govori......
Nije dovoljno znati svirati, treba znati osjetiti. Tko je u stanju to učiniti , ima šanse da ostane u Raju, onaj tko nije spreman bez razmišljanja prepoznati Raj. I bez krzmanja ostati u njemu,
ne ispuštati tu vibru, tu toplinu , bojim se da bi mogao ostati zauvijek ispred vrata , da li Raja ili Pakla, zapravo isto je....
Ne ući u Raj kroz otvorena vrata, zapravo je pristanak da si uvijek i zauvijek negdje između
A to znači NIGDJE.
Iako u „snu“ osjetio sam tu toplinu, znam zauvjek je taj Raj za mene izgubljen,, no osjetio sam ga, i naravno stvarnost, Java , vratila me tamo gdje pripadam..
Samo kada bih znao gdje to pripadam.........tom Raju zasigurno ne...srećom „san“ mi je danas omogučio da ga osjetim izbliza.....
I san biva ponekad dovoljan....kada si ionako već.............................
Post je objavljen 20.02.2010. u 18:50 sati.