Marketing
Naša mariborska priča
Pocela je 16.02.2009. prvim konzultacijama kod dr. Vlaisavljevica. Docekala nas je ljubazna medicinska sestra, uvela doktoru koji je pola sata spremno odgovarao na sva nasa pitanja, posvetio nam punu paznju. Objasnili smo mu koliko smo toga prosli u Hrvatskoj, koji problemi nas muce, zasto smo u stvari tu. Na svako pitanje dobili smo izravan odgovor bez laznih nada i okolisanja. Doktor nas je uputio u proces vantjelene oplodnje u Sloveniji, zamolio da obavimo jos neke pretrage sto zbog njih, sto zbog nas samih i zakazali smo termin za veljacu 2010.
Godina prolazi brzo kad starimo, no prolazi sporo kad nesto zeljno iscekujemo. U rujnu 2009. smo poslali sve obavljene preglede (HIV 1 i 2, test na sifilis, spolne hormone i dr.), te upitnik koji su nam dali da prilozimo uz sve nalaze. Upitnik je sadrzavao pitanja iz cijele nase i obiteljske anamneze kako bi se izbjegli bilo kakvi zdravstveni problemi, te je svima u interesu da se popuni vjerodostojnim podatcima. Poslala sam sve to postom, skoro jedan mali registrator podataka, cak sam i tablicu svih postupaka napravila u excelu kako bi doktor vidio koliko smo kada imali jajnih stanica, kojom metodom su oplodjene, koju stimulaciju smo koristili, da li je doslo do embriotransfera.....bas sve.
Nakon mjeseci iscekivanja, jedne hladne nedjelje pocetkom prosinca u 21:47 stize SMS poruka sadrzaja: Lep pozdrav iz Maribora! Pise vam Jasna Mursic iz gin. Klinike prof. Vlaisavljevica. Za postupak vantjelesne oplodnje naruceni ste za februar 2010. Ako ste jos zaintetresirani se javite na ovaj moj broj a mozete i na mail. Molim Vas da nam napisete i vasu mail adresu kako bi vam poslali protokol za Vas postupak.
Isti tren smo vratili poruku da smo itekako zainteresirani i nasu mail adresu i necete vjerovati, kada sam sutradan otvorila mail, bio je poslan iz Maribora dan ranije u 21:58. Stigao je nas protokol sa vrlo detaljim uputama rasporeda koristenja terapije /stimulacije i datumom naseg prvog kontrolnog pregleda.
Prosinac i sijecanj su prosli u uzimanju navedenih lijekova i sretnom iscekivanju kako cemo reagirati, hoce li biti bolja reakcija nego sto smo imali u nasim laboratorijima...
Prvi UZV pocetkom veljace je pokazao da su mi jajnici sasvim smireni, da nema nekih cista i polipa i da se moze krenuti sa stimuliranjem ovulacije. Nakon prve ture stimulacije dosli smo ponovno na kontrolu. Dr. nam je rekao da imamo 3 krasna folikula i jedan manji na koji necemo racunati. Pala sam u depresiju – Zaboga, pa toliko ih dobijem samo na Klomifenu?! No, umirile su me moje drage suborke sa rijecima da Maribor ide na kvalitetu a ne na kvantitetu i da ce sve biti ok.
Jos dva puta nakon toga smo bili na folikulimetriji i pratili rast folikula. Napokon je dosao i dan punkcije. Sestra nas je u bolnici smjestila u prekrasan boravak gdje inace zene ili parovi cekaju postupke, prijem u bolnicu i sl. Odmah smo se sprijateljili sa divnim parom iz Sarajeva, a kasnije i sa jednim parom iz Rijeke i jednim iz Beograda. Cijela prostorija je bila bivsa Juga u malom. Kada smo se presvukle u spavacice, sestra nas je povela pred operacijsku dvoranu. Bez obzira sto sam znala da cu dobiti opcu anesteziju, tu me lagano pocela loviti panika. Nikad nisam bila pod anestezijom....sto ako necu zaspati, sto ako ce me samo omamiti kao da spavam a sve cu osjetiti...
Prozvali su me. U sali me docekao cijeli tim – dvije sestre, anesteziolog, lijecnik i embriolog. Svima ohrabrujuci osmijeh na licu. Legla sam, nozice u zrak, stavili su mi na prst ono za otkucaje srca koji su prolomili dvoranu....bump, bump, bump, bump.... Sestra mi je rekla: Sad cete dobiti pikicu i odmah zaspati“. Pitala sam je: „Za koliko?“ Sljedece cega se sjecam je tapsanje po bedru i ugodnog glasa: „ Hajmo gospa, ste gotovi, se selimo na boljsi krevet!“ Pomogli su mi da predjem na krevet i odvezli u sobu da dva sata odmaram. U sobi sestra stalno sjedi, pod nadzorom smo svih 2 sata. Na odlasku nam je sestra podijelila papire na kojima je pisalo koliko imamo jajnih stanica, rekla da se vidimo za 3 dana i da budemo pozitivne i vesele. Na mojem papiru je pisalo 3 zrele jajne stanice.
I sad dolazi onaj najtezi dio iscekivanja. Tri dana necemo znati hoce li nam se stanice oploditi. No, odlucila sam biti vesela i pozitvna do kraja.
Dosao je veliki dan. I suprug i ja smo sretno cekali u predvorju da nas biolog pozove i kaze stanje stvari. Usli smo. Sjecam se samo rijeci: „ Imate dva prekrasna zametka, treca jajna stanica se oplodila ali se nije htjela dijeliti i mislimo da je za vas najbolje da oba vratimo, naravno ako se vi slazete.“
Dva, vratiti ce mi dva!!! Suze su mi skoro potekle od srece. Saznali smo da je jedan od njih osmostanicni. Ako ste redovito citali moj blog sjetiti cete se kako sam vec prije pisala kako nikada nismo dosli dalje od sestostanicnog zametka i kako me to uzasno kopa iz razloga sto ako stane na tom broju stanica, znaci nesto nije u redu. No eto, mi smo ih presli! Napokon! Zahvaljujuci mariborskom timu. Sad znamo da i mi mozemo imati kvalitetne zametke.
U istoj sali, tri dana poslije vracena su mi moja dva zametka, mrvice, buduci andjeli....mozete ih vidjeti ispod ovog teksta. Sad plutaju u mojoj maternici, traze mjesto gdje ce se ugnijezditi. Najiskrenije vjerujem u takav ishod.
Nasem ministru zdravstva, prof. Simunicu iz Petrove klinike za medicinsku oplodnju i vladi poslala sam razglednice iz Maribora. Na njima pise:
1. Priprema pacijentice za stimulaciju ovulacije – 93,15 eura
2. In vitro fertilizacija – 1.184,40 eura
3. Separacija semecic – 25,34 eura
4. UZV spremljanje folikulov – 93,42 eura
5. Prenos zarotkov v maternico – 136,80 eura
6. Anestezioloski pregled in ocena operativne sposobnosti – 51,30 euro
7. Splosna anestezija – 51,30 euro
8. Punkcija foliklov – 153,90 eura
9. Ljubaznost osoblja, strucnost osoblja, bolnicki uvjeti, laboratorijski uvjeti, vrhunski rezultati klinke, dva zametka visoke kvalitete koje nosim u sebi – NEPROCIJENJIVO!!!
Hvala Vam sto ste me vlastitom tastinom uvjerili da mojoj zemlji ne treba ovaj novac a da je sreca ipak dovoljno blizu. Hvala od srca jos jednom!
Moja prica mozda nece imati najsretniji kraj, mozda hoce, no kako god pogledate mi smo ovdje ipak vise dobili nego izgubili.
Na kraju zahvaljujem dr. Vlaisavljevicu na strpljenju, strucnosti i odlicnom smislu za humor, biologici Nini Hojnik koja mi je donijela sliku mojih zametaka uz ljubazan osmjeh, sestri Mariji Piperski koja se brinula o nama nakon punkcije i transfera i umirivala nas svojim smijehom i rijecima utjehe, sestri Jasni Mursic koja je u svakom trenu znala sve o meni i zagrlila me na odlasku s rijecima – „Budite veseli, dobre volje, priustite si sve u umjerenim kolicinama, nemojte slucajno pusiti, ici na bazene i bez odnosa do daljnjega molim. Sad ste trudnice i ponasajte se tako i cujemo se sa lijepim vijestima.“
Hvala cijelom timu UKC-a na ljubaznosti i strpljenju i hvala svim parovima koji su mi takodjer boravak u bolnici ucinili ugodnjijim. Hvala mojim suborkama po forumima na svim prekrasnim rijecima i podrsci. Hvala mojim deckima koji su si sami ovih dana morali podgrijavati rucak skuhan dan ranije i sto me uvijek docekao uredan stan. Sto se vesele sa mnom i cesce se dolaze mazikati. I na samom kraju ove price, hvala mom muzu koji je cijelo vrijeme bio uz mene, u ni jednom trenu nije gubio optimizam i nadu i bio mi sjajna zvijezda vodilja i kroz najteze trenutke. Hvala ti!
T.
Post je objavljen 19.02.2010. u 13:42 sati.