Marketing
Dragi moji blogeri!!!!!!
Evo mene nakon dužeg izbivanja opet među Vama!!! Puno posla, a i problem
s očima, pa sam izbjegavala kompjuter kada nisam baš radi posla morala biti na
njemu.
Počela nam je korizma, pa Vam evo prenosim jedan interesantan tekst koji sam dobila mailom.
Znam da svi znate što je korizma, ali mislim da ne šteti podsjetiti se nekih stvari.
CETRDESETODNEVNA PRIPRAVA:
Korizma je vrijeme priprave za Uskrs
Na Pepelnicu ili Cistu srijedu, koja ove godine pada 6. veljace, u Katolickoj crkvi zapocinje
korizma, cetrdesetodnevna priprava za Uskrs. Od kraja 11. stoljeca vjernici se na taj dan
posipaju pepelom od blagoslovljenih maslinovih ili palminih grancica. Taj pepeo oznacava
ozbiljnost i pokoru cime je obilježeno cijelo korizmeno vrijeme, te nadu u uskrsnuce.
Od 5. stoljeca u središtu priprave za Uskrs je post, a buduci da nedjeljom nitko ne treba postiti,
pocetak vremena posta pomaknut je u 6. ili 7. stoljecu sa šeste nedjelje prije Uskrsa na srijedu koja je
prethodila toj nedjelji.
Pepelnica ili Cista srijeda i Veliki petak jedini su dani u godini kada Crkva propisuje strogi post i nemrs.
Post, koji je propisan za Pepelnicu i Veliki petak, znaci da se katolici od 18. do 60. godine života (s
izuzetkom bolesnika) taj dan smiju samo jednom do sita najesti, što ne iskljucuje i druge oblike
odricanja (gledanje TV, izbjegavanje zabava i sl.). Nemrs, koji je propisan za sve petke u korizmi,
znaci odricanje od mesa toplokrvnih životinja, a obvezuje sve vjernike koji su navršili 14 godina.
Za sve katolike Crkva u korizmenom vremenu propisuje “molitvu, post i dobra djela”. Tko post shvati
kao zakon, dovoljno je da izvrši to što Crkva od njega traži. No, sasvim je normalno da ce svaki vjernik
daleko ozbiljnije shvatiti taj poziv Crkve na post, pokoru i nemrs. Crkva se nada da ce svaki vjernik
strože postiti, možda ništa ne jesti ili pak o kruhu i vodi proživjeti taj dan.
Brojni se kršcani u korizmi odreknu svih 40 dana necega što im je osobito drago, npr. mesa, alkohola
ili cigareta. Neki su se, upravo odricuci se u korizmi, uspjeli osloboditi ovisnosti o drogi. Ima onih koji
odluce da ce u korizmi ranije ustajati i da nece gledati televiziju. Ozbiljni kršcani u korizmi ne slušaju
zabavnu glazbu nego klasicnu i ozbiljne govorne programe. Neki si kršcani zadaju osobitu pokoru,
odluce osloboditi se nekoga grijeha i pogreške, u svoj život nastoje uvesti neku korisnu naviku.
Tijekom korizme pokušaju biti vrijedni u poslu, samozatajni, strpljivi prema svojini ukucanima, šutljivi i
vrijedni.
Velik broj kršcana odluci da ce u korizmi svaki dan desetak minuta citati Sveto pismo. Brojne su obitelji
koje u korizmi odluce da ce navecer uvesti obiteljsku molitvu, ili da ce svaku vecer zajednicki u obitelji
moliti krunicu. Jedni odluce na pocetku i na kraju korizme dobro se ispovjediti, i tako u te dane biti
osobito cistima. Djeca obicno odluce da ce se tih dana odreci slatkiša i bombona, da ce se odreci
nekih igara koje su im smetale da napisu školske zadace. Ima mladica i djevojaka koji ce se u korizmi
odreci izvanjskih nacina izražavanja svoje ljubavi, poljubaca i zagrljaja, ima bracnih drugova koji
odluce da ce u korizmi govoriti jedno o drugom samo pozitivno i dobro. Neki odluce svaki dan, ili pak
nekoliko puta tjedno, poci na svetu misu. Drugi pak odluce na pocetku korizme da ce svaki dan naci
pola sata vremena za molitvu, za razgovor s Bogom, za ozdravljivanje svoga duha, za lijecenje svoje
savjesti, intelekta i srca.
Svi su dakle pozvani da u korizmi nešto posebno naprave, da zaoru neku osobitu brazdu svoga
života, i posiju novo sjeme u svoje dane, mjesece i godine. Nad svima, vec na Pepelnicu, lebdi
Isusova rijec koja zove: "Kraljevstvo Božje je pred vratima, obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti". Zato
se i kod posipanja blagoslovljenim pepelom na Pepelnicu kaže onome koga se pepeli: "Sjeti se
covjece da si prah i da ceš se u prah vratiti". Ili pak druga recenica: "Obrati se i vjeruj Radosnoj
vijesti".
Pepelnica je ostala kao spomen na pokoru koju su cinili Židovi tijekom svoje povijesti. Veliki sveci i
pokornici Starog zavjeta znah' su se obuci u kostrijet od grube konoplje, posuti glavu pepelom, i leci u
prah u znak da su sagriješili i da žele popraviti svoj život. Prah oznacuje da je covjek bez Boga samo
gomila praha koja se raspadne i zauvijek nestane. Tek u Božjoj svemoci i ljubavi taj prah postaje
covjekovo tijelo i duša, i neraspadljiv, besmrtan i vjecan. Zato taj prah koji se zove covjek i koji je
smrtan i loman treba neprestano Božju prisutnost i snagu Duha Svetoga da ucini covjeka
nepobjedivim i besmrtnim.
Vrijeme priprave za Uskrs završava na Veliku subotu, tocnije Vazmenim bdjenjem, a sama korizma
traje do Vazmenog trodnevlja. 40 dana je izabrano prema novozavjetnom zapisu o Isusovu 40-
dnevnom postu u pustinji, no simbolicki se uz taj broj vezuje i 40-godišnje putovanje Izraela u obecanu
zemlju. Crkva istice kako korizmeni post ne znaci samo odricanje od ukusnih, mesnih i zacinjenih jela,
nego ponajprije prekid sa svakodnevnim lošim navikama. Post je ponajmanje sredstvo kozmetickog
karaktera i u njegovu bitnu sastojnicu ubraja se duhovni znacaj pokornickih djela.
Korizma koja pocinje na Pepelnicu vrijeme je velikih obecanja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret
života. Najprije odreci se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili. Zatim zamoliti neka
Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvježi i izlijeci dušu, tijelo i duh, a onda poceti
živjeti pozitivno i vidjeti da je zaista moguce biti sasvim drugaciji covjek, svet, da je moguce svega se
odreci i biti slobodan u srcu, da je moguce prihvatiti život s križevima, mukama, smrcu i bolestima, te
postati zdrav, vjecan i neuništiv.
Tko je dobro iskoristio korizmu, taj postaje iskusni kršcanin, vjernik i covjek. Tako Uskrs na kraju
korizme postaje ne samo slavlje Isusova uskrsa i nade u naš, nego takoder novi pocetak, proljece
vlastitog života, proljece zdravlja, humanosti i plemenitosti.
U svojim korizmenim porukama katolicki biskupi diljem svijeta pozivaju vjernike da u vrijeme priprave
za Uskrs više promišljaju svoju vjeru i pripadnost Kristu, ucvrste svoju povezanost sa Crkvom te da se
više posvete svojoj obitelji i ljudima oko sebe, posebno onima kojima je na bilo koji nacin potrebna
pomoc. Vjernici su pozvani da novac i druga sredstva koje su prikupili u dane posta i nemrsa daruju za
dobrotvorne svrhe namijenjene onima koji su u nevolji, a u Zapadnim zemljama uobicajene su i
korizmena prikupljanja za potrebite.
KAKAV MORA BITI PRAVI POST?
Petak, 8. veljace - bl. Josipa Bakhita
Citanja:
Iz 58, 1-9a
«Podijeliti kruh svoj s gladnima» - temeljni motiv, koji ne vrijedi samo za
korizmu. Kako se on ostvaruje? U vrijeme proroka Izaije, praksa posta postala
je formom. Postilo se jer se tako prilicilo. Postilo se kako bi se,
suvremenicima i Bogu, pokazalo da se nešto može. Takav je post motiviran
izvana i njime se ništa ne postiže. Post koji Bog kao covjekov prijatelj ljubi,
nije svrha sebi samome. Uvijek kod posta valja imati u vidu covjeka koji me
treba. Taj covjek možda živi u mojoj neposrednoj blizini. Moj život nece
zadobiti ravnotežu ako okrecem lice i ruke od ljudi kojima je potrebna moja
pomoc. Mogu ispunjavati odredene standarde, a ipak biti slijep za cinjenicu
da je moj život možda negdje i na neki nacin povezan s tlacenjem drugih i s
nepravdom. Postiti znaci odmaknuti se od svakodnevnih tokova, gdje se
jednostavno uvijek srlja korak dalje, a da se pri tom možda uopce ne vidi
nepravda, ili se od nje odvraca pogled. Postiti znaci preuzeti odgovornost za
druge i ne zatvarati oci pred bijedom drugih ljudi. Tada ce «pred tobom ici
tvoja pravda».
Mt 9, 14-15
Sve ima svoje vrijeme, post i žalost, slavlje i radost. S Isusom je zapocelo
vrijeme radosti. To što ona tako malo obasjava naš svijet, nije li to zato što
upravo mi previše jadikujemo umjesto da se radujemo? A imali bismo se
cemu radovati..
Post je objavljen 18.02.2010. u 09:16 sati.