U redu sam za ormar,
odložiti stvari
i izgubiti se u gomili –
to je nekako poenta, zar ne?
Slatka tama usamljenosti
pomiče moja stopala
i smijem se vlastitoj nesvijesti,
deliriju,
ekstazi,
orgazmu
koji traje
i traje
i traje
i traje
...
Samo me ritmovi nose,
a gomila ljudi gura unatrag,
ali kao da smo bliže.
Toliko sam puta zalutala
tražeći ovo mjesto,
toliko puta samo večeras sam se izgubila.
Odlazim hroptava glasa,
bez rukavica jer sam ih izgubila
i pomišljam kako nikada nije bilo
moćnije.
* pjesma o koncertu Kirila Džajkovskoga 27.01.2010. u Aquariusu
Post je objavljen 17.02.2010. u 23:04 sati.