Pregled posta

ljudi čahure.... [/IMG]

Pitam se po tko zna koji put kako to da mislim da ne pripadam ovom svijetu,
kakav bi on po meni trebao biti da bih mogao reći želim baš živjeti u njemu.
Ja to znam .....

Kada se nebi bojali pokazivati osjećaje koji čuće skriveni u svojoj čahuri u nama, na stotine toplih osijećaja koje gajimo
spram ljudi nama bliskih , prijateljima, ljubimcima pa i prema nepoznatim osobama,
svijet bi bio isprepleten nitima , između nas ljudi non stop bi vibrirali ti osječaji
i svijet bi bio puno bolji i prihvatljiviji.
Mnogi se jednostavno boje svojih osjećaja, skrivaju ih kao zmija noge, a oni su u njima .
ja ih kod mnogih mogu prepoznati , no žive u strahu da ne izađu na svijetlo dana .
Ponekad zbog toga jer se sami plaše njih , ponekad zato što žive upravo u onim klišejima zadanih u pradavna vremena , (post prije), i ne žele ih pustiti da odu tamo gdje ili kome pripadaju, a pri tome čak i nije važno da li budu dočekani raširenih ruku, no oni su vani, oni žive van svoje čahure skriveni , pritajeni, oni zapravo iako postoje zapravo nema ih ...to i nisu osjećaji to je samo
zabluda.................

I naravno kada se pojavi netko kao ja, koji svoje osjećaje ni sekunde ne želi zadržavati u nutrini njihove čahure, ja ih puštam tamo gdje , tamo kome su namjenjeni. I tada nastaju problemi.
Naravno pojave se aveti prošlosti, vladari zadanih klišeja, koji su nestali pred stotine i tisuće godina, no mi ih uporno slijedimo i naravno tada svijetom ne kolaju mnogi zatomljeni i zatvoreni osijećaji , već sumnje, u njihovu ispravnost, ispravnost zadanu u davna vremena.

Ti osjećaji nisu prošlost, oni su sadašnjost, oni su u svima nama , dajmo im slobodu dajmo da dođu kome su namjenjeni , možda oni ih neće prihvatiti , no biti će prepoznati , i ako i ne budu prihvaćeni , neće biti ne zbog toga da ne gode onima kojima su upučeni , nego zbog toga što su možda došle do osobe koja živi ili je odlučila živjeti davno zadanim klišejima.

Osjećaji se ne daju strpati, barem ih ja ne mogu u nikakove kalupe sakriti oni su vani , oni su čim se rode upućeni onima kojima su namjenjeni, a ,oni lete sretni pa makar nikada ne došli tamo gdje su se uputili, prigrli ih netko ili ne oni su ......SLOBODNI..i u ovakvom svijetu
A sa njima i ja...
.dok traju......


Post je objavljen 16.02.2010. u 16:19 sati.