Pregled posta

Dan za legende... Zinedine Zidane

Za neke (i osobno mene) definitivno najveći igrač u povijesti nogometa. S obzirom da se radi o velikom igraču, biografija o njemu biti će mnogo opširnija u odnosu na dosadašnje. Kao dijete alžirskih imigranata (iz kabilske obitelji), rodio se u Marseilleu. Vođa Francuza posebno se iskazivao na svjetskim prvenstvima 1998. u Francuskoj i 2006. u Njemačkoj. Karijeru je završio u finalu prvenstva u Njemačkoj protiv Italije, gdje je bio isključen u drugom produžetku nakon što je glavom u prsa udario talijanskog braniča Marca Materazzija, nakon što ga je ovaj teško uvrijedio...

''Uvijek sam se ljutila na njega. Kad bi se vračao iz škole, bacao bi torbu čim bi vidio da njegovi prijatelji igraju nogomet. A kad bih ga poslala u mesnicu, nisam bila sigurna da će se vratiti. A škola mu nije išla najbolje”, kazala je jednom zgodom Malika Zidane, ne zaboravivši dodati: “Njegov i uspjeh nekolicine njegovih kolega u reprezentaciji, koji su također sinovi imigranata, pokazuju da potomci stanovnika Crne i sjeverne Afrike mogu ostaviti trajan trag u Francuskoj.” - Njegov je otac Smail Zidane, seljak iz Aguemone u Kabilji, planinskome dijelu sjeveroistočnog Alžira omeđenog gradovima Tizi-Ouzou, Bejaija, Jijel, Setif i Bourdj Bou Arreridj, koji se s obitelji doselio u Marseille. Kabilja (arapski Al-Kabayel) je alžirska pokrajina u kojoj žive Berberi, a upravo ih je u tom dijelu Magreba najviše, oko dva milijuna. Njihov jezik amazig pripada skupini afro-azijskih jezika. Za Zidanea kažu da je ponajprije i potpuno Kabiljanin, potom Alžirac, a na kraju i Francuz. Obitelj Zidane došla je u Marseille u potrazi za boljim životom. Dana 23. lipnja 1972. godine rodio se Zinedine Yazid. Zinedine je arapskom, Yazid kabiljsko ime, a on je prigrlio oba. No, to je medijima bilo “previše” pa su Yazid od pocetka preskakali, izabravši Zinedine – ništa tu nije mogao učiniti. Njegov je otac noću radio kao fizički radnik. Djecu je odgajao odan svojim načelima: s ljubavlju ali strogo. Najvažniji je bio rad, poštovanje i dijeljenje svega u obitelji. Zinedinea je u sportski centar AS Cannes doveo trener uočivši da je darovit. U kampu regionalnog sportskog centra u gradicu Aix-en-Provenceu – sjećaju se neki od ondašnjih sudionika treninga – Zizouov otac Smail bio je roditelj koji se brigom razlikovao od ostalih. Svaki je tjedan vlakom putovao iz Marseillea u Cannes u brizi za sina. Pomagao mu je u svemu, za razliku od roditelja drugih mladih igrača. Obitelji je Zinedine Zidane ostao odan svih dvadeset godina blistave karijere nogometnoga virtuoza. Odrastao je u brojnoj useljeničkoj obitelji u marseilleskom predgradu La Castellane, nedaleko od luke, koje je država podignula upravo za siromašne doseljenike. Tu su neprestano stizali emigranti donoseći sa sobom svoje nevolje, ali i društvene norme – ne uvijek u skladu sa zakonom. No, preživljavanju ih je podućio život, počesto grub. Obitelj Zidane živjela je skromno, gotovo siromaški. Zinedin je bio osjetljiv i slabašan pa je, ne bi li se održao u surovoj sredini marseillskoga predgrađa, naučio onaj samoobrambeni i koristan trzaj glavom. Otac Smail ga je, da ga odvuče od lošeg društva, usmjerio k nogometu. Zinedineov uspjeh, a najviše njegovo podrijetlo, kojim se ponosi, učinili su ga junakom francuskih doseljenika, osobito Alžiraca. Jer uvijek je spominjao zemlju svojih roditelja, svoj uži zavičaj. A Marseille je često posjećivao i vraćao mu se. U Olimpiqueu nikad, međutim, nije igrao, a želio je. Nije zaboravio četvrti i sredinu u kojoj je odrastao, iz koje je potekao i vinuo se prema svjetskome vrhu. Danas u Marseilleu vodi zakladu za pomoć djeci. Ima četiri sina, Enza, Lucu, Thea i Elyaza. Najstarijemu je dao ime po svom igračkom uzoru, Urugvajcu Enzu Francescoliju, nogometašu Olimpiquea, kluba u kojemu nikad nije zaigrao. Susreo ga je na Interkontinentalnom kupu za utakmice Olympije iz Montevidea i Juventusa. Tad mu je darovao svoj dres.

Zidane je svoju nogometnu karijeru započeo u juniorskoj ekipi US Saint-Henrija, lokalnom klubu okruga Marseillea. Sa 14 godina, odigrao je prvu sezonu u juniorskoj ligi, gdje je zapao za oko Cannesovom skautu Jeanu Varraudu. Zizou je otišao na šest tjedana probe, te je nakon toga još četiri godine proveo u Cannesu. Svoju prvu utakmicu u francuskoj Ligue 1 odigrao je sa 17 godina, a svoj prvi gol je zabio 8. veljače 1991., te mu je za nagradu klupski predsjednik darovao auto. Njegova prva sezona u Cannesu kulminirala je nastupom u Kupu UEFA. Zidane je sezone 1992/93 prešao u Bordeaux, te je sa njima 1995. osvojio Intertoto kup, te je igrao u finalu Kupa UEFA 1996. godine. Igrao je sa Bixenteom Lizerazuom i Christophom Dugarryem, te je taj trojac postao zaštitni znak kako Bordeauxa, tako i Francuske nogometne reprezentacije 1998. Godine 1996, Zidane je prešao u redove za tadašnjeg aktualnog osvajača Lige prvaka, talijanski Juventus za 3 milijuna funti. Zidane je u ekipi Marcella Lippia postao glavni playmaker, te je Juve 1997. osvojio Scudetto te Interkontinentalni kup. Zizou je također igrao u finalu Lige prvaka 1997. gdje je Stara dama poražena rezultatom 3-1 od Borussie Dortmund. Iduće sezone je postigao 7 golova u 32 utakmice i tako pomogao Juventusu da zadrži naslov talijanskog prvaka, te je opet nastupio u finalu Lige prvaka 1998. gdje je Juventus opet poražen, ovaj put rezultatom 1-0 od strane Reala. Zidane je tokom pet sezona u dresu Juventusa odigrao 151 utakmicu i zabio 24 gola, te je osvojio Interkontinentalni kup, i Intertoto kup uz dva Scudetta'. Godine 2001, Zidane je potpisao četverogodišnji ugovor za Real Madrid uz odštetu od čak 76 milijuna eura, što je je donedavno bio rekordan iznos plaćen za određenog igrača. Zidane je uspješno krenuo s novim klubom, te je u Glasgowu u finalu Lige prvaka 2002. postigao prekrasan gol volejom za 2-1 pobjedu protiv Bayer Leverkusena. Iduće sezone, Real je uz Španjolski super kup, osvojio i Europski, a Zidane je proglašen FIF-inim najboljim igračem 2003. godine, te je tako postao uz Ronalda jedini igrač koji je ovu prestižnu nagradu osvojio tri puta. Unatoč tome što je postigao svoj prvi hat-trick u pobjedi 4-2 protiv Seville, Zidanova posljednja sezona, nije bila uspješna, Real je brzo ispao iz Španjolskog kupa i Lige prvaka, te je sezonu završio sa 12 bodova zaostatka za prvakom Barcelonom. Dana 7. svibnja 2006, Zidane je protiv Villareala na stadionu Santiago Bernabéu odigrao svoju posljednju utakmicu za Real Madrid, pred prepunim Bernabeuom, na kojemu je svaki navijač držao natpis sa brojem pet, bio je to vrlo emocionalan trenutak za sve, taj dan će biti upisan u Realovu povijest, jer je skoro cijeli stadion plakao i žalio za njegovim odlaskom.

Što se tiče njegove reprezentativne karjere. I tu je bio neprikosnoven. Zidane je svoju prvu utakmicu za reprezentaciju odigrao 17. kolovoza 1994. u prijateljskoj utamici protiv Češke, te je na toj utamici zabio 2 gola. Nastupio je na EURU 1996. u Engleskoj, gdje je Francuska u polufinalu poražena od Češke nakon izvođenja jedanaesteraca. Na svjetskom prvenstvu u Francuskoj Zidane je postigao 3 gola, od čega 2 u finalu protiv Brazila, kojeg je Francuska pobijedila sa 3-0 te tako osvojila svoj prvi naslov svjetskog prvaka. Zidane je bio i ključni igrač Francuske na EURU 2000., gdje je odličnim igram i presudnim golovima pomogao svojoj reprezentaciji da osvoji naslov prvaka. Francuska je tako, pobijedivši u finalu Italiju postala prva reprezentacija nakon Zapadne Njemačke 1974. koja je istovremeno bila i svjetski i europski prvak. Zbog ozljede, Zidane nije mogao igrati prve dvije utakmice za Francusku na Svjetskom prvenstvu 2002. Zaigrao je u trećoj utakmici, no ni on nije mogao pomoći reprezentaciji da pobijedi i izbori osminu finala, te je Francuska natjecanje završila već u prvoj fazi bez postignutog pogotka. Na EURU 2004. u Portugalu Zidane je u sudačkoj nadoknadi donio pobjedu Francuskoj protiv Engleske zabivši gol iz slobodnog udarca, te iz jedanaesterca. Međutim, Francuska je u četvrtfinalu poražena od kasnijeg neočekivanog pobjednika Grčke. Nakon poraza, Zizou je nakratko završio svoju reprezentativnu karijeru, da bi se 3. kolovoza 2005. vratio na nagovor Francuskog izbornika Raymonda Domenecha, da pomogne Francuskoj da izbori nastup na svjetskom prvenstvu. Dana 27. svibnja 2006, Zidane je protiv Meksika ubilježio jubilarni 100. nastup za reprezentaciju, te je tako postao jedan od četvorice igrača koji su nastupili za Francusku reprezentaciju više od 100 puta (osim njega taj upjeh su ostvarili Marcel Desailly, Didier Deschamps i Lilian Thuram). Na svjetskom prvenstvu 2006. Francuska je, iako prije prvenstva i nije bila izraziti favorit, dogurala do finala protiv Italije. U finalu Francuska je povela Zidanovim golom iz jedanaesterca, kojemu je to bila posljednja utamica u karijeri. Zizou je tim golom postao tek četvrti igrač uz Pelea, Paula Breitnera i Vavu koji je postigao gol u dva različita finala svjetskih prvenstva. Međutim, do kraja regularnog dijela Italija je izjednačila na 1-1 a Zidane je u 110. minuti produžetaka zaradio isključenje nakon što je udario glavom Marca Materazzija koji ga je prethodno uvrijedio. Francuska je finale izgubila nakon izvođenja kaznenih udaraca, a Zidane je, unatoč tom incidentu dobio Zlatnu loptu za najboljeg igrača turnira. Još jedna zanimljivos koja je vezana za Zidanea: Dribling u nogometu po kojem je Zidane bio poznat (okret s obje noge na lopti), on je prvi koristio te je u nogometnoj terminologiji prozvan "Marsejski rulet", sve to svjedoči o velikoj karjeri jednog od najboljih igrača ikada.

Post je objavljen 16.02.2010. u 12:06 sati.