Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zoranostric

Marketing

Bitka za Varšavsku: o kapitalu, demokraciji, ekologizmu


"Europaprenss holding" svrstao se u proteklih nekoiko godina bezrezevno iza projekta uništavanja bloka Cvjetni trg-Varšavska, kojeg vode Milan Bandić, Tomislav Horvatinčić te kapital sumnjivog porijekla koji stoji iza njega. Npr. godine 2006. bivše kino "Zagreb" je za 2,9 milijuna eura kupila off shore firma "Immo world wide", kao partner Hoto grupe; kad pratiš tokove kapitala, svako malo se spotakneš na neku od tih "off shore" crnih rupa, gdje tragovi nestaju.

Krupni kapital, usmjeren na kratkoročne profiterske interese malog broja vlasnika, te interense mreže ("hobotnice", korupcija je preblaga riječ! u svijetu, taj je fenomen poznat, postoji u svim državama, naziva se "crony capitalism") ima saveznike u političkim vrhovima, te tako razara demoratsku logiku i izvrgava ruglu mjere zaštite javnoga interesa (kao što je donošenje samog GUP-a, koji je bio donesen 2006. i iznio određene parametre unutar kojih bi se privatno poduzetništvo trebalo kretati, a gotovo odmah nakon donošenja pojavio se Horvatinčić sa svojim projektom koji načelima GUP-a proturječi, i Bandić je pokrenuo promjenu GUP-a).

Taj i takav kapital, na štetu javnosti, građana, naroda, države, usmjerava se na kontrolu i eksploataciju svih društvenih resursa, a prostor je jedan od ključnih. Tako je u centrima gradova, tako je i na drugim lokacijama za koje je zainteresiran: obala (apartmanizacija), golf tereni (paravan za dalju gradnju), kameolomi (i dalje većinom rade ilegalno).

Jedan moj tekst o kapitalu, gdje nastojim pomiriti radikalnu kritiku kapitalizma s uvažavanjem "dobrog" kapitala, koji poštuje pravila i nešto stvara i pridonosi općem dobru: Kapital je divlji konj...

Kapitalizam ima jednu sjajnu osobinu: jednostavnost. Sve se svodi na jednu mjeru: novac. Novčana dobit u kapitalističkoj privredi odlučuje o tome što je "racionalno", pa čak i o tome što je "etički". Neka će tvrtka poduzeti određene mjere za zaštitu prirode i okoliša, za zaštitu zdravlja svojih radnika i građana, jedino ako trošak tih mjera bude manji, od prijetećih troškova ako ih ne poduzmu. (...) U Hrvatskoj, danas, građani, "civilno društvo", pravni sustav i politika su tek na početku borbe, da zagađivače natjeraju da plate štetu, koju izazovu. Plus kazne, primjereno visoke. (...) Kapitalizam je "kreativna destrukcija". Nije najbolji zamisliv sustav, i u budućnosti ćemo ga možda morati definitivno napustiti, ali za sada je dokazano bolji od konkurencije; ne možemo se odreći inovativnosti, koju potiče. Kapitalu treba nametnuti okvir, pravila igre; a to se može samo kroz borbu neprestanu. (...) Kapital je moćna, užasno snažna, ali i relativno plitkoumna sila. On je kao divlji konj: treba ga ukrotiti, staviti mu uzde, natjerati ga da trći u željenom smjeru. (...) Čak i u demokratskom političkom sustavu, zgazit će vas ako se ne borite. I to je prvi uvjet, da se neki konkretni problem riješi: da se ljudi pobune, i budu spremni na nekoliko godina borbe.


U tom tekstu dozvoljavam da nasuprot "divljem" postoji "pitomi" kapital, što su mi neki ljevičari zamjerili. Objavio sam neke tekstove koji su žešća kritika osnova, na kojima se kapital zasniva ("kurjčaka glad za vškom vrijednosti"). Ekologistička kritika i nacrt nekih značajki ekologističke alternative u tekstovima:

Ekonomija mora biti podređena ekologiji (vidi naročito šest načela, navedenih pod "praktične posljedice)
i
O nestabilnosti kapitalizma i ekološkoj viziji

U polemici o tome da li stvarno živimo u kapitalizmu ili se radi o nekom posebnom fenomenu, "negativnom nasljeđu socijalizma" isl, moj polemički odgovor je bio:Živimo u kapitalizmu: istinskom, kumovskom (engleski "crony capitalism" prevodim po smislu sa "kumovski kapitalizam")

Objavio sam jednu seriju "ljevičarskih" tekstova (vidi u sadržaju, lijevo dolje, poglavlje 3.3. Klasna borba se zaoštrava).

Da se pak vratim na posebni povod, slučaj "Cvjetni trg - Varšavska", noviji moj naslove je:
Cvjetni trg: narod protiv kapitala, godina četvrta (tu sam pak doživio kritiku od strane "umjerenihn", centra ili lijevog centra, naime da ne bih smio pisati protiv kapitala kao takvog; što uostalom i ne činim - pišem protiv vladavine kapitala i kapitalske/profiterske logike). Kad mi je pak Srđan noću javio da je u tijeku policijska intervencija u Varšavskoj, napisao sam u pola šest ujutro priopćenje za javnost i potpisao ga kao koordinator udruge "Zajednica Humanitas": Građani protiv nelegitimne profiterske moći.

Jedan pak raniji, sarkastični naslov:
Betonirajmo sve parkove: neljudskost "modernističke" arhitekture u službi razvojničkog kapitala

razaranje životnog tkiva naroda, koje se na općoj razini artikulira kao "izdaja nacionalnih interesa" ili kao "prevlast interesa kapitala" (ovisno da li vam je bliža desna ili lijeva retorika), na ovakvim se primjerima transparentno očituje. Agresija kapitala na prostor kao resurs, koji žele podjarmiti isključivo profiterskim interesima, jedan je od ključnih hrvatskih političkih problema. Par metara ovdje, par metara ondje - i tako svuda: od središta gradova, preko ilegalnog rada gotovo cijele industrijske grane vađenja šljunka i kamenja, do planova za stotine golf igrališta i betonizacije i privatizacije jadranske obale.


Tu pak govorim, u kontekstu vladavine kapitala, i o problematičnosti sintagme "neka struka odluči": (O tome jedno priopćenje Zelene liste nosi naslov Protiv tajkunskog urbanizma.)

Moramo spašavati normalne kriterije urbanističke struke, koji predviđaju koliko na određen broj stanova i stanovnika treba biti parkova, igrališta, stabala, koliko može na nekoj parceli biti maksimalno dozvoljeni koeficijent izgrađenosti itd.. Bili su dobro poznati u 19. stoljeću, što se vidi u gradovima tada planski građenim u Hrvatskoj (Zagreb, Osijek, Varaždin, Čakovec idr.), sa parkovima i drvoredima. Danas je marginalizacija urbanističke struke (u korist arhitektonske koja se generalno - uz časne iznimke - podređuje "zlatnom pravilu" - tj.: "tko ima zlato, određuje pravila" - arhitektonsku je struku lakše podjarmiti, jer se bavi pojedinim zgradama, ne životom grada) dosegla vrhunac; devastacija struke preduvjet je devastacije prostora i urbaniteta u cjelini.


Što se pak tiče "dobrog kapitala", koji nešto stvarno stvara (kao što bismo npr. u aktulnom slučaju u Sesvetama lako mogli reći za projekt Pave Zubaka da sagradi tvornicu autobusa, kad bi on bio spreman graditi je u industrijskoj zoni!), uz pojmovno razlikovanje istinskog poduzetnika od razbojničkog razvojnika, isticao sam primjer Ignjata Granitza, graditelja jedne od dvije srušene kuće, o kojem sam napisao članak na wikipediji, s posebnim poglavljem o njegovoj kući. Pročitajte kakav je čovjek bio, pa usporedite s Horvatinčićem u čizmama od tisuću eura.

Kad sam već počeo daviti s poveznicama, evo za kraj jedna za relaksaciju
Foto reportaža: Na Cvjetnom (špica), jedne subote u podne

Post je objavljen 16.02.2010. u 04:16 sati.