Majstora sam se riješila prije par dana. Prvo su mi bili majstori za krov. Nekoliko mjeseci nam je pri svakoj malo jačoj kiši curilo niz tri zida. Nismo mogli započeti s preuređenjem stana dok se ne saniraju rupe na krovu. Kad je to riješeno, mogli su i pituri prionuti svom poslu pregrađivanja dnevne sobe.
I evo, pregrada je tu, okrečena s obje strane, a tu su i klizna vrata.
Nova spavaća soba je u nježnoljubičastoj boji. S dva zida smo imali više posla. Kako je niz njih curilo s krova, bili su šareni od pruga kućnih slapova Nijagare. Pomogao je Saratoga Masker, sjajni akrilni lak u spreju. Njime smo pošpricali i prekrili mrlje. Pa onda dvaput pokrečili. Mi – muž i ja. Kad sam već kod kuće, zašto ne bih, jel. I čisto sam zadovoljna djelom.
Ono što se činilo najkompliciranijim, a to je rastavljanje i ponovno sastavljanje ormara i bračnog kreveta (jer se zbog spleta greda nisu mogli iznijeti i unijeti u komadu) – ispalo je brzo i bez problema.
Jučer smo završili spavaću sobu, a danas se prebacismo na novu dječju. Popunjavanje rupa, premještanje utičnica i pripreme za postavljanje mramoterm ploče obavljene. Sutra krečenje, prekosutra namještanje. Mlađa Potočnica već je sinoć spavala u svojoj novoj sobici, sva uzbuđena i sretna. I mi veliki jedva čekamo da se ta soba sredi. Jer je cijeli stan u neredu. No, to je cijena boljeg rasporeda i kvalitetnijeg življenja. Pa ćemo izdurati.
Post je objavljen 13.02.2010. u 17:56 sati.