Svjedoci smo sveopće krize u Hrvatskoj. I to na svim razinama. Obzirom da u lokalnim samoupravama fali novca, gradski oci se već dulje vrijeme pokušavaju snaći na razne načine i tako pribaviti novce u svoju kasicu koja je sve praznija (ako tako možemo nazvati vreče bez dna)
Mjesto radnje: Metropola
Glavni akteri:
Moja kolegica, nazovimo je: Meli
Njena majka: Mia
Referentica u općini: Amira
Kolegica koja radi na MV: Tea
Kolega kolegice: Pero
Slučaj prvi: U gori raste zelen bor
Kolegici je umrla neka teta ili strina. Osim trošne stračare u dvorištu koja se ruši sama od sebe i koja je sa zemljanim podom (to je bitno za drugi slučaj) dobila je i dio šume negdje na obroncima Medvednice. Nakon ostavinske rasprave ona je dobila doma rješenje po kojem mora platiti PDV u gradsku kasu u visini od 35.000kn. Samo po sebi ne bi bilo čudno da je ta šuma građevinska parcela. U biti, ako sam dobro shvatio, grad to vodi kao građevinsko zemljište iako je ta šuma dio parka prirode i nikakva gradnja tamo nije dozvoljena. Ne samo to. Meli tamo ne smije skinuti ni granu s drveta. Skoro da ne smije ni prdnuti jer će lugar imati neki prigovor. Otišla ona u općinu to ispitati, a tamo njoj Amira veli da se tu nema kaj napraviti i da se treba platiti PDV. Ako ima kakvu primjedbu, neka piše žalbu. I kolegica napisala žalbu. Dala 50kn biljega za tu žalbu i predala je. Došla je opet na konzultacije i tamo su joj rekli da je žalba usvojena i kako sada PDV iznosi 11.000kn. Ona je poludila i rekla da ta zemlja ne vrijedi toliko jer ne može apsolutno ništa s njom i nek je oni fino otkupe od nje za 11.000kn. Eto, ona neće tražiti 35.000. Na to se Amira grohotom nasmijala i rekla da ako njoj ta šuma ne vrijedi 11.000 da bome ne vrijedi ni njoj. Eto…možeš se slikati i moraš platiti 11.000kn. Naravno, bolje nego 35.000 no očito je da su htjeli iskamčit lovu.
Slučaj drugi: Širok šor, ledina…
Došla Meli doma jedan dan i zaustavlja je mama Mia: „Čuj, bio je neki čovjek iz općine i s metrom je krstario po dvorištu.“ Pita Meli: „Kog je vraga radio?“ „Mjerio je dvorište“ – kaže Mia. „Kaj ga nisi sterala u tri p… materine i otjerala s dvorišta? Sada će nam poslati neko rješenje sigurno.“ Veli Mia: „Pak je samo svoj posel delal.“ Nije prošlo ni puno vremena kad eto neko rješenje doma. U njemu piše kako je za dvorište i kuću dužna platiti 85.000kn PDV-a jer su se oni nekaj bili preračunali kada su zadnji puta mjerili jer sada više nema gore straćare od strine. Srećom, kuću je nasljedila po pokojnom tati, a dvorište po ugovoru o uzdržavanju mame. Za ovaj potonji ugovor je dobila štambilj i rješenje od općine kako ne treba platiti porez jer je to nasljeđivanje u prvom koljenu i taj ugovor se ne tretira kao transakcija. I ne budi lijena, ode ona u općinu. Na šalteru su je poslali na kat kod referentice koja je vidi slučaja, Amira. Prije toga se išla posavjetovati s kolegicom Teom, ali ona nije bila sigurna dok je majstor Pero bahato rekao kako treba sve platiti i da se taj ugovor računa ko transakcija. Nema tu iznimke za nikoga (a ja bi se dao kladiti kako ima puuuuno iznimaka). Uglavnom, pokuca ona na vrata Amiri i traži očitovanje rješenja. Amira svojim bahatim glasom odgovara kako se tu nema kaj puno objašnjavati. Sve piše u nutra i neka izvoli to platiti u zadanom roku. Kolegici pjena na usta, ali se pribrala pa je rekla kako ona ima rješenje od kata niže da nije dužna ništa platiti što se dvorišta tiće i da je to rješenje poštambiljano jer je to ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Osim toga, ona je prvi rod tako da u tom nasljeđivanju nema oporezivanja. To kaj se strinina kućica srušila nije ona kriva, a kuću je nasljedila po pokojnom tati. Veli Amira da to zbilja ne može onda platiti jer nije u redu i nek onda napiše prigovor. Kolegica pizdi i veli da ona zbog njih i njihovih hireva ne bude opet pisala žalbu i davala 50kn za biljege. Amira će na to da se biljezi plaćaju samo za žalbe, ali ne na prigovore. Kolegica ostade u šoku i u sebi opsuje kočijaški i ode doma napisati prigovor. Ne žalbu, već prigovor.
Zaključak svega je da su gradske vlasti počele skupljati novce na vrlo sumnjiv način. Sistem ako prođe prođe je dobar jer kod nas neki ljudi plaćaju bez pitanja. Neki nemaju nikoga s kim bi se posavjetovali, nemaju Internet i ne znaju se služiti s katastrom on line. Neki vjerojatno dižu i kredite da bi otplatili takve gluposti. Dakle, dobro paziti kakva to rješenja dolaze doma i dobro ih čitati. Obavezno pitati nekoga vezano za to ako je imalo sumnjivo. Ovo su sigurno kurvinska posla. Drugačije to ne mogu nazvati.
Post je objavljen 10.02.2010. u 00:51 sati.