I opet pišem tebi, ljubavi moja:)
Vidiš, kud ti okom tud ja skokom, ko kaže da te ne dvorim :)
Budalice…
Čekaj, čekaj, evo sad će… Glazbena podloga :)
Zavodit ću te slijedeći put kad te vidim. Otvorit ćemo prozore, pustit dah mjesečine da mi omekša poljupce, i puhati dimove u njene stupove, bijele. Možda ćemo sjediti, a možda stajati, ti ćeš stršati koljenima i ja ću gledati tvoja vitka bedra i moj centimetar nad lukom nosa, dirati te po licu, skoro nesvjesno.
I ti me gledaš, tim jelenjim očima, krupnim i tamnim, bez očekivanja i strepnji, bez naglosti, bez napona, gledaš u oči ravno, ljubavlju čistom ko esencija jaganjaca sa alpskih obronaka, zračiš njome, sama se reže u zraku na one dječje papirnate pahulje snijega i pokriva me, preko glave i grudi. Udaljenost među nama se korijenski krati i skoro smo u poljupcu…
/sjedi jedno pet minuta pred tipkovnicom u nemoći
Dobar je.
Vanredan.
Superlativi blijede, zabijaju se u vjetrobran našeg poljupca i crkavaju.
Toliko je dobar.
I nema udaljenosti, nema ničeg, diramo se trbusima, jedandodrugoga, i sve je pravilno, zidovi pjevaju, Indijanac Koji Svijetli zadovoljno se smješka. Pulsiraš.
Nasmiješ me. Sve je u čajnim tonovima, ja sam uspješno zaboravila na namjeru da te zavodim jer sam derle, ali si još uvijek tu, odbijaš pokazati i najmanji znak da bi možda otišao.
Yes… :D
Pustoto ludo i mlado.
Što više idemo dalje u svemu ovome… Tim jednostavniji postajemo, elementarniji, po tome ljepši. Polako mi to, jelda? :) Temeljito bi neki rekli.
Spas je na strani strpljenih.
Sada spavaš, čupavi. Čuvaju te moji zečji repići s očima. Koliko god bilo otrcano :)
Post je objavljen 07.02.2010. u 02:37 sati.