PMS
PMS je gadno prekrasan fenomen duše i tijela. Ženskog. Ponekad mislim da je nedostatak toga najgora stvar u kojoj je, između ostalog, majčica priroda uskratila muškarce. Jel se već iz početka posta sluti kakovo je to stanje, a?
Osim što je to stanje fenomenalno samo po sebi ono ima sposobnost i izazivanja nekih drugih prirodnih fenomena (podsjetite me poslije da nisam dovoljno puta spomenula riječ fenomen)
Dakle, onaj fenomen kad je vama usred bijelog dana mrak na očima a nemate sunčane naočale. Ili kad se dignete u uobičajeno vrijeme a ono teče brže nego inače jer već morate biti u autu a vi još tražite čarape. One, sa svim ''očicama'' na broju. I kak samo tih dana stvari nisu na svom mjestu, čudo jedno, pa tražite onaj sexi grudnjak u čistom vešu a nađete ga u prljavom...Ne znam ak to nije prirodni fenomen, kaj onda je.
I ljudi izgledaju čudni. Tehničar Miško me, na primjer, dočekao sav nasmiješen. Šta se imaš smiješkati šefu?
''Šta se cerite ko da je ovo reklama za ''Blendax''...?- rekoh slatko, u skladu sa dobrim raspoloženjem
''Sam sam htel reći kak ste danas nekak baš onak...ko žensko...''
''Kaj se vidi da imam PMS?'' ispod glasa upitah prvu sestru
''Da lepo mirišite...'' čuo se iza mene Miškov glas.
A onda mi je sinulo, PMS ti izoštri čula, sjetila sam se jučer dobivenog T-com računa.
'' ..i da znate Miško platili bute razliku računa...kome bi drugom palo na pamet da skida filmove na poslu?''
''Ma nisam ja...ja sam samo jedan...Davor je..''
Ah, kak volim tu mušku solidarnost i konspirativnost..
Ma radni dan da ne opisujem. Sam su jednom provjerili dal još dišem. I to su poslali pripravnicu, kukavice. Na nju se ipak nemrem okomiti.
''Danas ko da me nema..'' rekla sam osorno mahnuvši iza gomile papira koje sam izvadila nakon par tjedana, iz ladice na kojoj piše ''Ovo riješiti sutra''. Kad imaš PMS djeluješ ko prijeki sud. Sve riješiš po kratkom postupku.
Mislim da su odahnuli kad sam izmislila razlog da odem ranije, maknuvši svoj auto sa pozicije zbog koje niko nije mogel prije mene otić sa posla.
Nadam se da je iz ovog razvidan još jedan fenomen. Promjena ličnosti iz pingvina u vješticu sa bradavicom na nosu.
Doma sam cijeli dan cmoljila ko Pale sam na svijetu. ''...niko nema dva života pa nemam ni jaaa...'' pjevala sam tješeći se da ću i Njega brzo zaboraviti. Ak neće, neće...
Onda sam se i rasplakala. A najljepše je kaj sam, nakon što sam joj ispričala sve o njemu, na prijateljičino pitanje
''A koji ti je q...?''
mogla odgovoriti :
''Ma imam PMS...''
I osjetiti olakšanje. Jer on je kriv za sve. Ne ja i moje krive riječi i postupci i odluke, već on. PMS.
Ne znam doista čime se mogu ispričati muškarci? Kaj nije prekrasno biti žena? I to generativne dobi. Mada mi je jučer jedna vumen od 65 pokušala objsniti da dobar sexualan život počne tek kad više nemaš PMS.
Post je objavljen 03.02.2010. u 18:27 sati.