Dragi moji,
počela je ponovno škola, predavanja na fakultetima, i svi se polako vraćaju sa godišnjih odmora, i ponovno se pokreće jedna ''radna'' rutina života. . . razmišljam, pomalo sa nostalgijom o vremenu koje je iza nas, o mjesecu prosincu koji je doslovno samo proletio . . . Mislim na sva ona radosna jutra kada smo, zajedno mi framaši, odlazili na zornice (u 6 ujutro), prvih par dana smo bili pomalo umorni ali vodila nas je jedna neopisiva radost koju jednostavno nije moguće riječima opisati . . . to su posebni trenuci prožeti Božjom milošću, jer, . . . ima li nešto radosnije od ulaska u novi dan pjevajući i moleći se radosno Gospodinu. Nakon zornica okrijepili bismo se čajem i pokojim slasnim zalogajem izmnjenjujući informacije o obavezama koje su nas čekale spomenutog dana.
Ostale su mi u slatkom sjećanju male molitvene nakane koje bismo izmjenili tokom doručka za razne ispite, kontrolne, usmena ispitivanja (s obzirom da se približavao kraj polugodišta a i pojedini studentski rokovi su bili aktualni . . . u tim ''malim i slatkim'' trenucima se na jedan poseban način osjećala povezanost među svima nama. . . koja naravno traje i danas ali za vrijeme došašća sve je nekako posebno, radosno isčekivanje rođenja našeg Gospodina . . .
Nadalje, pred sam Božić održala se, već tradicijonalna, Božićna akcija tokom koje smo posjetili naše ''framaške obitelji'' (tako mi od milja zovemo ''naše'' potrebite obitelji koje redovno posječujemo i donosimo pakete sa osnovnim namirnicama) sa pomalo bogatijim, odnosno svečanijim paketom. Naravno, važno je napomenuti i radost Božića koju svi proslavismo u krugu naših obitelji . . . te Nova Godina . . . i tako dođosmo na kraj kalendarske 2009 godine . . .
Naravno, sada, nakon svi tih radosnih blagdanskih trenutaka, nastavlja se školska/akademska/radna (zavisi gdje se tko prepoznaje) ali najvažnije, što nas najviše veseli, nastavlja se naša ''framaška'' godina sa svim novim radosnim trenucima koji su pred nama . . .
(DT)
Post je objavljen 11.01.2010. u 21:52 sati.