Već godinu dana na ovome blogu pišem svoje pjesme i priče u velikoj nadi da će me netko upamtiti po mojim mislima i osjećajima,ali očito je to uzalud...Zar su ljudi toliko fokusirani na sebe i svoje misli?Ili su fokusirani na ono materijalno što nas vodi kroz ovaj svijet?Toliko bijesa me prožima u ovom trenutku...Bah...Moje random misli ovdje neće nikome pomoći,zar ne?
*Just come and break me...Rip me,please,take me!*
Doživjela sam mnogo stvari...Mnogo toga sam vidjela...Jedan moj prijatelj mi je jednom rekao:"Čitaj da bi razumijela ljude!".Ok,jasno mi je da su književnici ljudi,da su umovi različiti,da kroz djela naučim sve o njima.Ali zar se nikada niste zapitali kako je to živjeti kroz ljude?I to baš kroz njih,a ne kroz njihova djela?Zar nikad niste pomislili kako je to veličanstveno?
*Live your life through my veins...Can you understand me now?*
Svako ljudsko biće je jedinka sama po sebi...Jedinstven primjerak...I svaki je vrijedan...Željela bih,malo za promjenu,umjesto objavljivanja pjesama objavljivati odgovore na vaša pitanja...Na vaše duhovne patnje i nedoumice.Voljela bih znati koliko sam zaista živjela kroz ljude i koliko sam ih razumijela.Koliko strana medalja poznajem?Rekli su da ih ima samo dvije...Zar je samo dobro i loše u životu?Moramo li birati?U zadnje vrijeme je sve jednako...
*Let me read you...*
Vodite me prostorijama vašeg uma...Nadam se da sam spremna za to putovanje...Pitajte me...Odgovorit ću vam...
Vaša
Mrtva Spisateljica
Post je objavljen 30.01.2010. u 21:56 sati.