Pregled posta

Khögnö Tarnyn Khiid

Samostan koji je Zanabazar osnovao za svojeg učitelja Erdene Tsorj-a

Nalazi se u ajmagu Bulgan, nekoliko desetaka kilometara od poznatog samostana Erdene Zuu i gradića Kharkhorin. Nije lako dostupan ukoliko putujete autobusom iz Ulaan Baatara u Kharkhorin jer od asfaltirane ceste do ovog samostana također ima nekih desetak kilometara putovanja polupustinjskim krajolikom.


Donji kompleks i Hram Petorice Kraljeva na stjenovitoj polici


Hram Petorice Kraljeva (nažalost zatvoren)

Kompleks hramova sastoji se od dva dijela, prvi je smješten u podnižju planine nekad davno zvane Bat Khan Uul, a do drugog se stiže nakon 45 min laganog uspona planinskom stazom.
Spomenuta planina Bat Khan Uul je zapravo granitni masiv koja se proteže u smjeru sjever-jug nekih 20-ak kilometara, a u smjeru istok-zapad oko 10km. Najviši vrh je na 1967m n.m. ili na 610m apsolutne visine nad okolnom stepom. Planinom vlada duh Tudevvaanchig i navodno je bila omiljeno okupljalište šamana prije i nakon dolaska budizma u Mongoliju.


Hram sa molitvenim mlinom

Porijeklo samostana Khögnö Tarnyn na sjevernom podnožju planine zavijeno je velom mitova i legendi. Prema jednoj priči u 14.st. u podnožje planine stigao je učeni lama imenom Lkhalambaldorj i tamo se dugo zadržao u meditaciji. Naposljetku je napustio planinu i počeo putovati širom Mongolije. Jednog dana pristupili su mu neki tibetanski redovnici koji su tvrdili da su pobjegli s Tibeta jer je tibetanski kralj Langdrom progonio članove njihove sekte tzv. Žutih Kapa ili Gelugpa. Nakon što ih je saslušao sa velikim interesom Lkhalambaldorj ih je upitao koje su omiljene stvari kralja Langdroma. Redovnici su odgovorili da kralj voli sve crne stvari- crnu odjeću, cipele, konje i sve ostalo. Lkhalambaldorj na to reče da bi htio poći u Tibet i susresti toga kralja ali prvo je tražio od redovnika da mu naprave raskošnu crnu odjeću kakva se koristi u obrednom plesu tsam, sa vrlo širokim rukavima. Kada su to učinili Lkhalambaldorj je pošao na Tibet. Kada je stigao na kraljev dvor straža ga nije pustila da uđe. Tada je Lkhalambaldorj došapnuo jednomu stražaru neka poruči kralju da je stigao lama sav u crnom i jašući na crnom konju iz Mongolije da se susretne s njim. Radoznali kralj je na tu vijest odlučio pristati na sastanak s neznancem. Čim se kralj približio Lkhalambaldorju on je iz širokog rukava izvukao luk i strijelu i na mjestu ubio kralja Langdroma. Pobjegao je sa kraljeva dvora odjahavši na konju preko rijeke. Njegov konj zapravo je bio bijel samo obojen čađom i pepelom koji je rijeka tada isprala tako da je Lkhalambaldorj prešao na drugu obalu na bijelom konju. Tada je odbacio i crnu odjeću. Kraljevi vojnici tražili su crnog jahača na crnom konju ali nisu ga našli. Lkhalambaldorj se vratio u Mongoliju i opet se nastanio u podnožju Bat Khan planine. Tamo je živio mnogo godina podučavajući lokalno stanovništvo budističkim sutrama i tantrama. Od toga vremena područje planine Bat Khan smatra se blagotvornim, a smatra se i da je njegove meditacijsko utočište postalo temelj budućeg samostana Khögnö Tarnyn.


Pogled sa stjenovite police na Jamsran Hram i stupe


Pogled na Jamsran Hram i Bazarsad Hram (manji s crnim krovom)

Ova legenda je zapravo mongolska adaptacija stvarnog povijesnog događaja iz tibetanske povijesti. Kralj Langdarma (Langdrom) živio je u 9.st., a ne u 14.-om. Bio je sljedbenik religije Bon i provodio je nasilne progone budizma na Tibetu, naravno ne sekte Gelugpa jer su oni osnovani tek u 15.-om st. Njega je ubio budistički redovnik Lhalungpa Pelgyi Dorje godine 842.g. (očigledno Lkhalambaldorj je mongolska verzija toga imena). Prema tibetanskim izvorima ubio je kralja lukom i strijelom i pobjegao preko rijeke na crnom konju da bi izašao na drugoj obali jašući na bijelom te je na taj način zbunio potjeru. Lhalungpa Pelgyi Dorje skrivao se neko vrijeme u špiljama Drak Yerpa nekih 50km od Lhase (njegov šešir čuvao se tamo kao relikvija sve do 1959.), a nakon toga prebjegao je u istočni Tibet izvan dohvata Langdarminih osvetnika.

Svakako je riječ o zanimljivom primjeru kako povijesni događaji postaju legende te se s vremenom integriraju u folklorne priče.


Ruševine donjeg kompleksa i Hram sa molitvenim mlinom

Postoji još nekoliko verzija ove legende. U jednoj varijanti Lkhalambaldorj je živio na Tibetu u devetom stoljeću u vrijeme povijesnog kralja Langdarme te je bio sluga prijašnje reinkarnacije Zanabazara (inkarnacije bodhisattve Javzandambe prvog Bogd Gegena Mongolije). Nakon što je ubio Langdarmu pobjegao je u Mongoliju i smjestio se podno Bat Khan planine gdje je lokalne stanovnike podučavao Dharmi. Kada je Zanabazar kasnije osnovao samostan na tome mjestu zapravo je nanovo uspostavio karmičku svezu koja je nastala na Tibetu. Nema međutim povijesnih dokaza o budizmu u Mongoliji u vrijeme devetog stoljeća.






Ruševine gornjeg kompleksa

Što se tiče čvrstih povijesnih dokaza pisani izvori kazuju da je na početku 17og st. Jedan od Tüsheetskih kanova imenom Bishrelt Gün, vjerojatno sin ili unuk znamenitog Tüsheet Kana Abataja osnivača samostana Erdene Zuu, izgradio barem jedan hram u južnom podnožju planine. Lokalni izvori međutim negiraju ulogu Bishrelt Gün Kana u izgradnji samostana ovdje tvrdeći da je sam Zanabazar, koji je ustoličen za Gogd Gegena Mongolije jezeru Shireet Tsagaan Nuur svega tridesetak kilometara jugoistočno odavde, bio taj koji je započeo izgradnju prvog hrama 1660-ih godina. Pisani izvori potvrđuju da je Zanabazar bio ključan u stvaranju samostana ovdje. Izgradnja se nastavila korz 1670-e i rane 1680-e godine na dva odvojena lokaliteta, jedan u podnožju planine, a drugi na uzvisini 2km udaljenoj i 167m višoj prema jugoistoku. Izgleda da je isprva važniji bio takozvani Gornji Samostan. Tu je sagrađeno preko deset hramova uključujući Övgön khiid (övgön= djed ili starac). Graditelji su pokušali izgraditi umanjenu verziju prema primjeru Potale u Lhasi!

Zanabazar je posvetio ovaj samostan jednome od svojih učitelja Erdene Tsorju koji je studirao u Tibetu vjerojtno u samostanu Drepung gdje je studirala većina mongolskih redovnika. Dok je boravio u Tibetu Erdene Tsorj je postao štopvatelčj božanstva Begtse, koje u Mongoliji nazivaju Jamsran te je kasnije i njemu posvetio jedan od hramova u gornjem kompleksu. Kada je Erdene Tsorj postao poglavar samostan je postao poznat pod imenom Erdene Khamba Khiid.

Prije invazije Galdana Bolshigta (kan zapadnih mongolskih plemena- Džungara) 1688.g. u gornjem i donjem kompleksu boravilo je ukupno oko 300 redovnika. Redovnici u gornjem kompleksu specijalizirali su se za Yamantaka Tantru i bili su osobito poznati po svojem obrednom pjevanju. Prema predaji neki od redovnika mogli su u toku pjevanja postići levitaciju. Zapadno od planine jest rijeka Tarnyn (tarnyn=pjevušenje).

1688.g. Džungrski vojskovođa Galdan Bolshgit izvršio je invaziju na Halha Mongoliju i ubrzo osvojio samostan Erdene Zuu koji je smješten nedaleko odavde prema zapadu.
Erdene Khamba Khiid je međutim bio dobro sakriven od pogleda planinskim grebenima i prema legendi redovnici su da bi dodatno prikrili lokaciju samostana, platnom zamotali zlatne ganjirse tj. ornamente na krovovima hramova koji su inače bliještali na suncu i moglo ih se izdaleka vidjeti. Galdan je sa svojom vojskom projahao kraj Bogh Khanove planine ne sluteći da je tu smješten samostanski kompleks. Noću su se ulogorili na padinama obližnje planine. Sljedećeg jutra redovnici su, misleći da su sigurni, odmotali platno sa ganjirsa. Neki od vojnika vidjeli su blještanje na susjednoj planini i Galdan je poslao skupinu vojnika natrad da ispitaju o čemu je riječ. Prema drugoj legendi redovnici su čuvši da se približavaju Galdanovi borci odlučili pretvoriti se u škorpione (druga verzija kazuje u krpelje) i sakrili su se na stropu jedno od hramova. Jedan lama je tada objavio da se ne bi trebali skrivati jer ako njihova individualna karma određuje da njihovi životi imaju završiti trebaju se pretvoriti natrag u redovnike i prihvatiti posljedice.


pogled s planine na stepu

Iako su ove priče više mitske adaptacije stvarnih događaja može se smatrati da je barem 40-50 redovnika od ukupno 300 zarobljeno od strane Galdanove vojske (sam Galdan nije bio prisutan). Ostali su pobjegli u planinu. Zarobljenici su zavezani za vratove u dugačkom nizu pomoću čvora koji stočari koriste kada vezuju ovce ili koze za mužnju. Što se tada dogodilo također je nejasno. Jedna verzija kazuje da su redovnici smaknuti odsijecanjem glave, a druga da su kastrirani ili pak da su prvo kastrirani, zatim obezglavljeni. Neki lokalni stanovnici tvrde da su redovnici zapravo zadavljeni zatezanjem užadi oko vratova. Glagol knögnökh navodno znači „zadaviti“, na žalost neki lingvisti smatraju da može značiti i „zaklati“ (životinju- rezanjem vrata) ili pak „kastrirati“. U svakom slučaju razna tumačenja doprinijela konfuziji oko toga što se zapravo dogodilo s redovnicima. Ime planine Bat Khan Uul (uul=planina) od toga događaja promijenjeno je u Khögnö Khan Uul, a pod tim imenom je poznata i danas. Samostan je prozvan Khögnö Tarnyn Khiid.


Stupa

Galdanove vojske uništile su gornji i donji kompleks hramova. Gornji kompleks je napušten i nikada više nije obnavljan, međutim nakon rata i povratka Zanabazara iz egzila u Kini, donji kompleks je rekonstruiran. Sagrađen je i novi Övgön khiid kao i hramovi posvećeni Jamsranu i Tavan Khaan (Petorici Kraljeva) ili Kraljevima Petero Smjerova koji predstavljaju pet duhova koji vladaju Khögnö Khan planinom. Brojni drugi hramovi i zgrade su dodani tokom godina.

Do 1930-ih godina navodno je tu živjelo tridesetak redovnika. 1932.g. Övgön khiid su uništili komunisti i troje visokorangiranih lama je smaknuto. Još petorica lama ubijena su 1935.g., a ostatak samostana je većinom uništen do kraja 1937.g.

Obnova je započela početkom 1990-ih godina pod vodstvom unuke jednoga od posljednjih lama. Njezina kćer je danas skrbnica samostana i čuvarica povijesti i legendi vezanih za ovaj lokalitet. Jamsranov Hram je otvoren 1994.g. Nekoliko godina unatrag redovnici mlađi od 14. godina dolaze svakog ljeta u Jamsranov Hram da bi vježbali pjevanje i delegacija redovnika iz Gandana u Ulaan Baataru povremeno posjećuje i provodi obredna pjevanja.
Neki stariji lame tvrde da je Jamsran čuvar ulaza u Shambhalu pa se prema tome može špekulirati kako je Khögnö Khan Uul jedan od ulaza u to mitsko Kraljevstvo. Hram Petorice Kraljeva smješten je na uzvišenoj stjenovitoj polici iznad donjeg kompleksa i otvoren je također 1994.g. Dva manja hrama od kojih jedan sadrži golemi molitveni mlin, a drugi božanstvo Bazarsad otvorena su 1999.g. 2000.g. izgrađena je nova stupa, a 2004 izgrađena je još jedna veća stupa.
Do gornjega kompleksa udaljenog 2km dolazi se stazom prema istoku od donjeg kompleksa. Riječ je o centralnom kompleksu ruševina površine oko 60x60m, dok su ruševine desetak ostalih hramova položene po okolnim padinama. Originalni Övgön khiid izgrađen po uzoru na Potalu je danas jedna od ruševina na padini ali ne može se sa sigurnošću reći o kojoj je točno riječ. Ovdje u blizini gornjeg kompleksa bila su i dva izvora pitke vode zbog kojih je i samostan izgrađen ovdje, međutim oni su u međuvremenu presušili i neki lokalni stanovnici smatraju da izvori predstavljaju stanje Dharme u Mongoliji. Bez obzira na to oni čekaju da izvori ponovno poteku što bi značilo istinski ulazak u novo doba.


tipično stepsko stablo (saksaul?)


Post je objavljen 30.01.2010. u 18:34 sati.