Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/karmelo

Marketing

Petak i još neki dani !

Dakle, kao prvo, nije bio petak dan za metak...taj petak nije bio! Ali je svejedno bio izvrstan petak. Kada se trudiš, zna te i sreća poslužiti naprosto! Naime prokušan, isproban, skoro bez izuzetka, najkvalitetniji slijedeći potez jest ples, zar ne?! Samo je to problem, za disco sam trunčicu prestar, od narodnjačkih klubova dobijem osip ako sam samo u istoj ulici, a ostali izbor je blago rečeno jadan! Naširoko! Ali....lampica je upalila taman kada sam već počeo tražiti alternativu. U susjednom, Velikom gradu, humanitarna priredba, bal, koji organiziraju lokalni viđeniji likovni umjetnici uz potporu također lokalnih estradnih zvijezda. Nudilo mi se ulaznice još davno, ali sam eskivirao, jer je bio sistem da ako ih uzmeš potvrđuješ dolazak. Znao sam da me neće odbiti, ali sam svejedno ljubaznu zamolbu za dvije ulaznice šefici organizatora poslao s lijepim buketićem. Brzo je nazvala i počela se ispričavati da me neće moći smjestiti gdje bih po rangu trebao sjediti....što sam je i sam baš htio zamoliti! Biti će još jedan stolić, malko sa strane, uz prozor. Novi gradski hotel, zimski pogled na rijeku kroz stakleni zid, vrhunska glazba, red plesa, red aukcije, pa večera, izvrsna i bezobrazno preskupa, ali... Ivana je naprosto blistala, onako najbolja kombinacija lijepe i oduševljene žene. Odmjerena, jednostavna mini haljina od crne, mislim, svile, s šarenkastim uzorkom kakav ja nikada ne bih baš odabrao za nikoga, ali njoj je pristajalo! Osobito u kombinaciji s priličnim ovalnim (to se zove lađa, ha?), nabranim dekolteom.Vrtoglave štikle što su u kombinaciji s minicom činile njezine noge čudesnim...da ne govorim kako je izgledalo dok je prekriženih nogu sjedila u autu...nenametljiva blago zlatna šminka oko očiju, ruž poput zrelih trešanja i jasno, Maybelin!
Prisutni su ne baš diskretno buljili, jasno žene s dozom zlobe, ali svi su nas vidjeli, jamačno. Znam da je to dijelom bilo i iz čisto tračerskih razloga, jer sam s godinama postao manje-više stalna sočna tema čak i do Velikog grada, ali naravno da to nisam spomenuo. Dapače, kada je to glasno primjetila, samo sam rekao da ih posve razumijem, da niti ja ne bih mogao skinuti oko, da je kojom nesrećom došla s nekim drugim...uz još niz "slučajnih" komplimenata. Da bih zakucao s najefikasnijom tvrdnjom koju muškarac može smisliti, da se uostalom sama pažljivo ogleda uokolo, pa će lako zaključiti da ne samo što je najljepša u velikoj sali, s mnoštvom besprijekorno odjevenih žena, nego joj niti jedna naprosto uopće nije niti blizu!!! Što je, na koncu, s izuzetkom jedne nepoznate rasne crnke, s predivnom kosom do pola leđa i tijelom s duplerica, i bilo bar jako blizu istine! Pa je jasno da upada u oči...što me baš oduševljava i čini jako ponosnim! Jako se zacrvenjela i učinilo mi se da su joj se grudi počele malo brže dizati i spuštati. I u plesu je pokazivala da je sretna i zadovoljna, podjednako velikim smješkom kod plesova gdje mi se po ne znam koji puta obilato isplatila davna investicija, te kod onih gdje se tako meko i podatno naslanjala na mene, sasvim željno tonula u moj zagrljaj! Zbunjivali su je jedino mnogi što su nam prilazili za vrijeme pauze na podiju, a i k stolu, u prolazu. Najviše ju je zbunio moj šef, koji je preglasno prišao i kritizirao me da mi on i njegovo društvo valjda nisu više dobri, kada nisam s njima za stolom...ili da se možda bojim da mi je ne preotmu?!? Šaljivo sam mu spomenuo zakonitu što sjedi kraj njega, pa je ipak prestao na vrijeme....Dobila je i dvije ponude za posao u Velikom gradu, kada je nekima objasnila da silom prilika radi u školi na određeno!
Sve u svemu, osjećao sam se kraljevski, kako se već čovjek osjeća odjeven i opremljen u nešto što košta skoro prosječnu godišnju plaću, u društvu prekrasne mlade žene što ga stalno gleda širom otvorenih očiju...nakon što je tek 2-3 puta refleksno spustila pogled osjetivši da je pažljivo promatram, a onda to zamijenila s pravim đavolskim osmjehom, jednim od onih što mogu pomicati planine!!! U zapravo bajkovitom okolišu, toliko daleko od stvarnosti. Kupio sam joj i sliku...iz struke, kako sam se našalio, krasno malo ulje s temom nekog davnog seljačkog doručka ovih krajeva! Jasno da ne vrijedi tisuću kuna, ali kažem, bajkovit okoliš povuče čovjeka, a drugo, mislim da će njoj zapravo vrijediti, ako se jako ne varam, i puno više! A postoji i neki red u ovakvim prilikama, zar ne?
Šteta što smo se morali zaustaviti na dvije čaše izvrsnog vina, ali je stoga desert bio baš vrhunski, neka pjenasta kremica s okusom možda punča ili tako nečega, pomiješana s komadićima polurastopljene crne čokolade!
Čitavu večer me ipak kopkala ideja sa sobom gore, čak sam imao na umu i Predsjednički apartman, koji su mi jednom pokazali! Donosio sam i mijenjao odluke u tom smislu nekoliko puta, na kraju se smijući sam sebi. Što razmišljam kao nesigurni klinac! Brzo je prošla lijepa večer s tako mnogo zanimljivih tema, s desetak anegdota o nazočnim ljudima o kojima sve znam dugo godina! I odolio sam, kao savršeni gentlmen sam je odvezao kući, dopustivši si tek malo manje čedan poljubac pred njezinom zgradom. Mislim da se zapravo iznenadila, da je bila sasvim spremna, da je zapravo nepovezano i ničim izazvano objašnjenje kako je dan prije na neki način telefonom prekinula s dečkom, ali on ipak inzistira da je posjeti za vikend, mogao biti i fino zamotan poziv, signal da nema više niti jedne prepreke među nama. Ipak, kažem, baš sam nekako želio odigrati ovu Igru do kraja, pa i preuzeti rizik da se sutra, kada on dođe, možda ipak predomisli...i izmakne mi zauvijek. Ali, kao što znate, bahatost je tako sladak porok, ha,ha,ha...
Jedino sam svoj posljednji veliki pripremni potez odigrao ipak te noći, mada je bio u planu tek uz nedjeljnu kavu! Balet na ledu u Draženovoj dvorani !!! Malo predaleko za ponedjeljak, radni dan, ali beskrajno romantično i baš magično. Pristala je dakako, bez imalo krzmanja...tek je s rukom na kvaki još provjerila kako ćemo se obući! Ako se ne vidimo do tada! Jesmo, nedjeljna kava je bila po planu, čak mi se učinilo da je jednva dočekala da je nazovem i povedem u jedan od svojih obaveznih rituala. Te da mi, čim je sjela u auto, kaže kako je otputovao još prošle večeri, na koncu više bijesan nego tužan, na što sam samo pomislio da mu je to jako pacerski potez, koji nikako nije mogao proći. Hajde dobro, pomislio sam, sasvim zadovoljan, da mu doduše niti jedan potez nije mogao proći, he,he,he..Dečki i cure u kafiću su bili zlatni, prihvatili su je kao da je već dugo dio društva, čak se i posebno šaleći s njom, da joj bude čim ugodnije. Jedino mi se ovako u civilu, na dnevnom svjetlu, u jeansu, činila tako prokleto mlada, puno mlađa od damskog izdanja...iskreno premlada za mene! Ali me to ipak brzo prošlo.
Mama me zatim jako iznenadila prije redovitog nedjeljnog ručka, upitavši zašto nisam doveo i mladu damu s kojom me viđaju posvuda? Čuj posvuda, a izišlo smo pet puta! Neki se kanali očito nikada ne prekidaju....Čak me niti stari nije naljutio s primjedbom da je to stoga što pazim da ih stigne zapamtiti!
A Zagreb....bilo bi čarobno tako nešto vidjeti i sam, a s njom oduševljenom je bilo tek posebno. Svi se bave baletom, ali ipak su ga Rusi izmislili! Osim što je već drugi dan za redom bila u hlačama, a odavno sam već siguran da bih s velikim guštom namlatio onoga koji je hlače predložio ženama, samo da mi ga je gdje sresti! No, svejedno, ionako sam odbacio ideju, još kod planiranja, sa zagrebačkim stanom! Okrutno je hladan u ovo doba! A i uopće ne bi bilo u redu da se ne pojavi sutradan na poslu, što sasvim sigurno ne bi u toj varijanti!
Stoga je veliki dan D ispao srijeda, s posljednjim velikim potezom! Bar mislim da je takav, makar sam imao prilike čuti i drugačije ženska gledišta!?! Kuhao sam joj, pravu pravcatu i kompletnu večeru, uključujući tajni mamin recept za palačinke....i još dan danas jako zadovoljno gladim brk na pomisao na taj dan! Ne, naravno da ne, zbog večere, mada je ispala sjajno. Kao što uvijek bude tako kada kuham jedno od tri-četiri jela koja sam posve usvršio!
No, kako vidim da ovo počinje prerastati u omanji roman, o danu D neki drugi puta detaljnije, he,he,he....Kako psi uglavnom ne laju radi sela, i zbog toga što žurim na uzvratnu večeru...i kao da mi se dlanovi uprkos zimi malo znoje. Biti će zbog očekivanog deserta, a, ha,ha,ha....

Post je objavljen 29.01.2010. u 17:04 sati.