Dragi moji Ogorani, ja san jedan od vas, koji san izrasta pod gordon Svilajon. Te davne pedeset i treće, u bijedi i jadu san se iskrca kako bi proživija najlipših petnaest godina života. Oša san i vratija se.
Ovo su priče o mom životu, a i vaš je bija sličan. Ja o mom znan sve, o vašem samo naslučujem, no siguran san, dok budete čitali moju knjigu, da će te se sitit svog ditinjstva, a vi mlađi sa gušton shvatit kako smo mi "jadnici" bez interneta i mobitela mogli uopće opstat.
Knjiga nije skupa, pomažete kupnjom našem Petru da održi ove web stranice, a virujte mi da će te često posegnut, u trenucima dosade, za ovom knjigom i čitati ju. Već san se uvjerija u to.
Jadan je čovik koji zaboravi svoju prošlost, svoje običaje i svoj zavičaj, a ja san sa svojin knjigama uradija svetu stvar, naše Ogorje san stavija među korice i ponudija mnogima na upoznavanje.
Ja san se tu rodija i tu ću skončat. Za mene je to najlipši kraj na kugli zemaljskoj, uradimo sve da nam Ogorje bude zahvalno. Ne zaboravimo oklen smo. Njegujmo uspomene i čuvajmo poštenu dušu našeg Ogorskog gorštaka koji je bija oličenje poštenja i vjere u svoje. Ima je malo, al' svoje! Vaš Ante Tešija (Preuzeto: www.ogorje.net)
Post je objavljen 25.01.2010. u 12:15 sati.