Marketing
Mrak kombinacija 3 - 5. kolo
Okupljanje
Dogovoreno je i objavljeno kasnije startanje. Startali smo u 18:50. Ponovo se skupilo 40-ak natjecatelja. Simpatična gužva, puno ljudi, moving, bla, bla i sve ostalo.
Strategija
Kartu nisam ni pogledao, nisam stigao. Poslovne obveze i opravdanja sličnog tipa. Kao da je posao bitniji od noćne brdsko-šumske utrke. Odlučio sam se za provjerenu strategiju parazitiranja. No, ako mislite da je to jednostavno, tada ne znate da, barem na ovom kolu ima više mogućnosti, više smjerova do uspjeha. Prisluškujući moguće kombinacije, procjenjujući mogućnosti da pratim prethodnika, odlučujem se pratiti Ješku. Čuo sam kako ju Kravoje savjetuje i učinilo mi se to dosta dobrim. Iako je Ješka brža od mene (osim kad ima ruksak na leđima), procijenio sam da bih ju mogao pratiti, pa makar na vidljivoj udaljenosti do KT1, a dalje ću se snaći.
Start
Startali smo. Na startu određena pomutnja. Gledam kuda tko ide, tražim Ješku, zovem Silent Doba, obzirom da smo se dogovarali da ćemo ju probati pratiti. Od parkinga krećemo odmah na istok. Uskoro utrčavamo u šumu. Nakon nekog vremena se situacija rasčistila i postalo je jasno da hrabra skupina ima 11 lampica. Ne bih se upuštao u objašnjavanje kojim smo putem išli. Spominjao se Brebak, odnosno njegovo zapadno podnožje.
Nakon nekog vremena je broj lampica pao na sedam. Neke je pojela noć. Bilo je to u vrijeme kad je počela dosta gadna uzbrdica, izvan staze i puta. Tu sam zadnji put vidio Ješku. Nahvatao sam se čičaka, koje još i danas ponosno vadim iz rukavica. Uzbrdica je opaka. Trkač ispred mene se penje s rukama u snijegu. Ja imam štapove. U neko "zeleno doba" tuda vjerojatno ne bi mogli proći. I sada se teško probijam kroz granje. Preskočili smo i neki potočić.
Dolaskom do hrbta, T.J. i ja shvaćamo da smo na "Putu u nebo". T.J. je inaće partner od debelog. Debeli, da ne bi krivo shvatio, "Put u nebo" nije nikakva gay šifra, nego se tako zove jedna staza. Ako budeš dobar, T.J. i ja ćemo ti pokazati. 
Nakon iscrpljujućeg, ali stvarno iscrpljujućeg uspona, nastavljamo po ravnom dijelu, preskačući usput nekoliko potočića. Kad već spominjem potočić, moram spomenuti i malog zeku. Nismo ga vidjeli, ali smo mu vidjeli tragove. I ne samo od zeke, nego i od srne vitkih nogu. 
I kada smo se već dobro natrčali i počeli se vraćati po težem dijelu (naime, piše da je "put u nebo" lakša verzija), primjećujem da su ostale samo četiri lampice. Silent Doba sam davno izgubio, gledajući kasnije rezultate, na njegovo dobro. Prepoznajem Neven.Ka. Tu opet gazimo nekakvo brdo, bez puta, kroz šikarje. Noge propadaju u snijeg. Rukama razmičem šibe i grane. Zastajkujemo na trenutak, hvatajući dah i čekajući izgubljenu dušu da nas sustigne. U tom trenutku se osvrćemo i gledamo divan prizor. Lampice na brdu iza nas, lampice s lijeve strane, lampice iznad nas, divota u koju može vjerovati samo onaj koji je iskusio ljepote Mrak kombinacije. Odlučujem se ugasiti lampicu. Mjesečina je jaka. Duh šumskog vuka to traži od mene. Nastavak utrke je romantičniji bez svijetla. Podsjeća na prošlogodišnje spuštanje bez svjetla, samo uz mjesečinu. Pojačano se čuje samo teško disanje.
U nekom trenutku osvajamo još jedan hrbat. Tu smo, na Tustom vrhu. Pozdravljam ga kao starog prijatelja, iako smo se upoznali tek prošle srijede.
Tu srećemo Ferru. Kao stari znalci krećemo prema Gipsu. Ponovo probijanje off-piste. Ledena kora udara u potkoljenicu. Bar trčim nizbrdo, tješim se novonastalom situacijom. Dolazimo do stupa. Radost nestaje s lica. To je stup broj 3. Ne samo da smo produžili stazu, nego nas ponovo čeka uspon.
KT1 4. stup
Napokon taj 4. stup. Cvikam karticu. Tu prestižemo Žanu. Velik je to uspjeh za nas "izgubljene". Žana uz put daje kratke smjernice. Rješavamo se Ferre. Put je tu poznat, idemo kao na jutarnji Gelender. Na četvrtom prelasku ceste skrećemo na lijevo, na makadamski put, preskačući (ne doslovno) rampu. Slijedi lijepi trkački dio, bar za one kojima je ostalo snage nakon silnih i iscrpljujućih uspona izvan staza. No, ni trčati nije lako, trčimo po snijegu, koji je dijelom ugažen i grbav ili ideš u neugažen, pa je opet teško. Mojim zglobovima ne odgovaraju takvi tereni. Malo smo se motivacijski pretjecali. Uglavnom, do trenutka kad smo došli do ceste, iz meni nepoznatog razloga, opet se odlučujem za šumsku varijantu po starim pravilima, pa umjesto da lijepo "cestarim" i krenem lijevo, te uštedim vremena i truda, ja krećem desno, na uspon prema Crvenom Križu. Na hrptu, naravno, vjetar. Osjećam kao da sam ušao u hladnjak. T.J. me prati. Prije sam osjećao kao da imam sige u nosu, a sada osjećam kako su mi obrazi ledeni, a donja usna i brada kao da žele otpasti. Nakon uspona po asfaltu, slijedi silazak po snijegu. Lagana je nizbrdica i uspijevamo trčati. Bilo bi nam lakše da smo na cesti. Predbacujem si nepromišljenost i držanja starih pravila. Nikakvo dobro od toga. U nekom trenutku, blizu P.D. Grafičar se odlučujemo na kraćenje. Krećemo na kraticu i odjednom led. Kao na bob stazi. Vrištimo kao pixice. Bilo je ozbiljno opasno. Uspio sam se održati na nogama, otići u stranu u snijeg i izbjeći stabla koja su nam jurila u susret. Adrenaline rush. No, i ta opasnost je gotova. Slijedi kratko trčanje do Grafičara, u kojem nemoćno primjećujem kako gubim poziciju, jer me trkač koji je išao cestom prestiže i ulazi u cilj sa sekundom ili dvije prednosti.
Da sam išao cestom, uštedio bih cca 3 minute. U zadnje vrijeme je svaka sekunda bitna, a ja rasipnik gubim minute na krive odluke. Možda ova odluka ne bi bila toliko loša da sam od početka išao primjerenijom stazom.
After party
U Grafičaru sam se oporavio uz crnog Tomislava za 14 HRK. Slijedi povratak u velikoj grupi. Odlučili smo se vratiti autobusom. Čekajući autobus, smrznuo sam se kao pi...ngvin. U tom čekanju sam čuo zanimljivih razmišljanja. Pita mene jedna bajna djeva: "Žohar, zašto svi kažu da si debeo? Pa, ti si baš lijepo građen, onako kompaktan i čvrst." Dalje se ne sjećam više ničega, osim da mi se život vratio ispod toplog tuša, uz topli čaj, koji je otopio smrznute kosti.
Vrijeme hladno, bez oborina, mračno. Staza prekrivena snijegom u svim varijantama.
Temperatura na parkingu Lagvić: -7°C
Distance: 9,75 km
Time: 1:42:28
Avg HR: 160
Max HR: 174
Avg pace: 10:30 min/km
Rezultati:
Rezultati
Galerija:
Zgubidan
Post je objavljen 27.01.2010. u 23:06 sati.