'Robertova istraga…'
tako bi se još mogao nazvati onaj film 'SLUČAJNI SIN', (Roberta Zubera) na kojeg ću se evo i ja makar pismeno osvrnut.
Robert, tv zvijezda, je dijete koje je majka još kao malenog dala jednoj obitelji na udomljenje, makar bez ikakvog dokumenta koji bi potvrdio da ga je napustila.
Kroz cijeli film pokušava otkriti što se u stvari dogodilo, tko je Radmila – njegova biološka majka i tko je njegov biološki otac.
Radmila između ostalog reče da joj je najveća kazna što ga 'svaki dan gleda na televiziji', a mogla je ona biti ta koja ga je odgojila i reći s ponosom – 'to je moj sin…'
Bila je trudna s nekim, (a ostaje do kraja tajna tko je bio taj…) tko ju je ostavio. Kako ni od kog nije imala nikakvu podršku Robert je završio kod jedne skromne i siromašne obitelji.
Što reći o ponašanju Roberta koji je svoju biološku majku stavio pred oči javnosti?
I ona u jednom trenutku reče – 'je li to tvoja osveta?' … pa se čini da je to baš tako nekako doživjela. Ali smatrala je očito pravednim da se podvrgne tom sinovu načinu suđenja stvari…
Priznala je da je zakazala. Da ga je zanijekala kad je zvao na telefon ('ne poznajem nikakvog Roberta!')… ali i rekla da joj je bio najgori trenutak u životu kad ga je davala drugima…
Teško je shvatiti da majka može napustiti svoje dijete.
Teško je shvatiti što ju je moglo na to navesti.
Teško je shvatiti… pa je zato teško i donijeti sud. Uostalom, Bog je onaj koji najbolje poznaje sve okolnosti i koji ima jedini pravo – (o)suditi nekog.
Teško je shvatiti i što je Robert proživljavao suočavajući se sa istinom o svojim pravim roditeljima. Na kraju istraga o njegovu biološkom ocu nije završila uspjehom. On još ne zna tko je taj.
Robert je odrastao… čini se da sve skupa i nije loše završilo… zahvaljujući velikodušnosti udomitelja… ali on se ipak ne doima SRETAN ČOVJEK…
………………………………………..
A sada… ono što želim pisati je zapravo… osvrt na situaciju OČIMA VJERE…
Vidljivo je koliko je truda Robert uložio da pronađe svoje roditelje i pronađe tu istinu o sebi i o njima. I to nam je normalno, jer ako bi mi bili u sličnoj situaciji ne bi valjda sjedili skrštenih ruku. Ima nešto u nama što nas goni
U POTRAGU ZA ISTINOM…
Ipak, istina o biološkim roditeljima nije cijela istina za vjernike.
Ima nešto u nama što se pita:
- A imam li ja stvarno I DRUGE RODITELJE: Boga Oca i Majku Gospu???
A šta ako imam, ako stvarno imam, i što ako je njima stvarno stalo do toga da ih pronađem,
a meni nitko nije rekao da oni postoje…???
I da nisu daleko u Austaliji… i da nisu mrtvi…
nego su TU… tako blizu… ???
Što ako ima onih koji su mi to trebali reći – a nisu. Što ako sam jedan od onih kojem su zatajili bitnu vjersku istinu - O MOJIM PRAVIM RODITELJIMA?
Je li Robertu itko rekao i taj dio cijele priče: DA IMA I 'TREĆE' RODITELJE
… pogotovo sad kad i nema toliku potrebu za onim tjelesnim kao onda kad je bio dijete…
Možda je sit potrage. Možda bi rekao: ma pusti te priče za bake i djecu. Možda bi mislio razočarano da Boga nikad u svom životu nije sreo i stoga možda i ne postoji – jer On ga nije sreo – jer nije sreo pravu, bezuvjetnu Ljubav. A kakav bi to onda bio Bog ako ga je i On napustio?
'Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube'.
Tako će i Robertovu priču, ako samo on bude želio.
Jer tko Boga traži svim srcem taj ga i nađe.
Zao ako se bude trudio svim silama da osim svog biološkog oca pronađe i Oca nebeskog
- SIGURNO ĆE GA NAĆI.
I tada će Robert tek biti sretan čovjek
Znat će i da ima Majku koja ga je pratila u svim njegovim bolima, majku koja se ne zove Radmila već Marija – onu koju je Isus s križa dao svakom pojedinom od nas:
''Evo ti Majke''
(Meni na osobit način: 22.06.2002., u 15.00)
Ah kakva čast, imati poznatog brata, lice s TV ekrana. Robert Zuber je moj brat. I tvoj brat.
Ma zamisli?! Pa da. Baš kao i ti koji ovo čitaš.
No nije zaista bitno u životu
tko je s koje strane ekrana
- jer svi smo mi na posljetku jadna mala stvorenja...
u potrazi... za nekom većom Srećom...
A opet netko mije malo više brat i malo više sestra, i malo više majka…
''Tko je moja majka i moja braća'' –
To su oni koji vrše volju Oca na Nebesima…
Robert možda ovo nikad neće ni čitati…
a što bi mu se moglo rećina kraju… osim
''ALI… TI NISI SLUČAJNI SIN…
Ti si Ljubljeno dijete Božje… s kojim Bog ima svoj plan…
Ni jedna tvoja bol nije uzaludna ako njome možeš pomoći drugima da se oslobode,
da pogledaju istini u oči,
da se ne boje biti ono što jesu i kavi jesu…
jer istina je da smo svi – DJECA BOŽJA …
A ON je naš pravi Otac…
najpraviji…
Post je objavljen 23.01.2010. u 10:02 sati.