Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zadarskosunce

Marketing

Koltrine mog teatra

Precesto u zadnje vrijeme, gledam svoj zivot i zivote drugih ko neki teatar. Nemas pripremljen scenarij poput glumaca, vec dnevno improviziras ulogu, ulogu svog zivota. Publika je raznolika uvijek prisutna, nema skupnih ovacija ili kritika u novinama, ali postoje, glasne ili one presutne.
Na svoju radost, spustila sam koltrinu jedne predstave u svom zivotu i gledam je ko veliku generalnu probu za nesto bolje sto ce uslijediti. Mali pripravnicki.
Kako u zadnje vrijeme imam opet zdravstvenih problema, pokusavam se ne fokusirati samo na to, ne zelim da me to konzumira, zaokupiram misli i razmisljanja citanjem, pricanjem.
Svjesna sam da sam prije dobila bitku, ali ne i rat, eto zivot je takav da uvijek dodju nove.
U toj prici, naletis na puno ljudi i vec se spremam na Kvisko pitanja, koje vecinom ne volimo, ali se dosjetimo kako im doskociti.
Kada upitaju: "Kako si?" vecinom odgovorimo "A tako nije lose" i eto na vraze stizu podpitanja.
"Pa sto ti je? Nesto se desilo?"
Ahhh, zato sada da bih izbjegla jednostavno kazem "Ide", mada bih radije upotrijebila onu da se kotrljam . S time im zacepim usta, jer nije me volja sad objasnjavati sto i kako, uostalom ne treba svakoga nit interesirati zar ne?!
Ne volim kada mi pocnu dijeliti savjete da se moram paziti, ko da sam malumna pa to sama ne znam, ali eto zivim u svijetu gdje moram raditi da bih prezivjela.
Cudno je u danasnje vrijeme upotrijebiti tu rijec, ali nazalost je istinita.
Nekadasnje desetine, trecine i cetvrtine danas su kamuflirali pod nazivom PDV, pa eto mi raja misleci da smo nadisli te stvari zivimo u zabludi.
Pokusavam utjerat dugove kako bih namirila gladne tim PDV-om i usput omogucila sebi zdravstveno, dopunsko, platila harac, jer ako ne moram dati cash, a cash ne mogu dati ako se ne naplatim. Medjutim haraclije to nije briga oni hoce svoje pa ti crkni , ako nemas . Shvatis da je disanje skupo, odapinjanje jos skuplje.
Citajuci i razmisljajuci dobijem jos vecu glavobolju i to kolosalnih razmjera, pa ti mala smanji stres i pripazi na zdravlje.
Nema frke , dajte mi formulu i budem, mozda zaista i dozivim to ozivljavanje malog i sitnog poduzetnistva u pravom smislu, bez prica vec djelima, pa da napokon moj rad bude placen i time smirim svoj stres.
Teatar, taman mislis eto gotov cin idemo dalje, uslijedi nastavak, sa nista slabijom radnjom, samo se glumacka ekipa prosiruje.
Nikao sad jos jedan genijalac, hoce zabraniti sportski ribolov, mada za mene je to zatiranje tradicije.
Nekoc davno sablaznjavali smo se cinom paljenja knjiga da bi se zatrlo znanje, a sada cemo imati cin paljenja kaica i povijesne tradicije, jer je u nekom uredu iznikao mozak operacije .
U svemu tome me ljute ljudi koji ne shvacaju bit, nalaze opravdanja za takva djela, a zaboravljaju pri tom sto to sve nosi.
Dovoljno da im zamases sa komadom slanine na koji sekund isprid nosa i eto proglase ga herojem.. Oslobodi me Boze ovakvih, koji imaju moc i zabijaju zadnju brokvu u nadu za normalni zivot .
Drugi se bave buducnosti, mi se jos uvijek batrgamo u proslosti, padajuci sve dublje, ali opet nalazimo opravdanja.
Zanima me da li ce nas teatar s ovom predstavom dobiti kakvu nagradu, zanima me sto trenutno nasi sousse chef-ovi spremaju u svojoj ludoj kuhinji.
Mozda se iznenadim i docekam najbolji buffet stol, sa najfinijim delicijama koje ce napokon bit dostupne svima, ne samo pojedincima.
Mozda dozivim da ova predstava dozivi svoj zavrsni cin i da krenemo u stvaranje nove, bolje, gdje smo svi svjesni i napokon veseli!

Sjetih se na kraju svoje himne :)
moja trenutna


Post je objavljen 21.01.2010. u 11:25 sati.