Marketing
Maca durilica
Moja maca se duri. Antiprotivna, neće ni jesti ni piti. Razumijem je potpuno. Naime. Jučer je sterilizirana.
Prvo joj nismo smjeli dati ništa za jesti 24 sata prije operejšn. Samo je smjela popiti vodice. Ajd, prvi propušteni obrok je podnijela tako-tako. Onda nas je počela pozorno promatrati. Svaki put kad se netko od nas uputio ka prostoriji gdje držimo njenu hranu, dojurila bi u iščekivanju da je konačno nahranimo. Mi joj pokušali objasniti da ne smije jesti, i ispričavali se, i mazili je i samilosno je gledali. Mogu misliti što je sve tigrastom čeljadetu prolazilo kroz glavu. Sigurno možda – ajd, senilni su pa se nisu sjetili. Bit ću mazna, muvat ću se stalno oko njih pa se valjda sjete. A mi – ni da bi. Tako smo i krenuli spavati. I sutradan nastavili u istom nemilosrdnom tonu. I svejedno je i dalje dolazila, dala se pomaziti. Sve dok... nije vidjela da uzimamo njenu košaru-nosilicu. A onda je nastala konsternacija u njenim redovima. Sakrila se ispod kauča i jedva smo je uspjeli namamiti. Zajauknula očajno kad smo je stavili u nosilicu. Drhtala čitavim putem do stričeka i tete veterinara. Frknula na injekciju s anestezijom, skočila sa stola i pokušala eskivirati zacrtanu joj sudbinu...
Nakon manje od sat vremena zove vet, da se može doći po micu macu. Skoro sam se rasplakala kad sam je vidjela nemoćnu, ošamućenu, poluotvorene gubice, s jezikom koji je ispao vanka. Veterinar je rekao da ne smije jesti još slijedećih 24 sata. Da smije malo vodice popiti tek nakon par sati. I da je najbolje da je i ne vadimo iz košare sve do slijedećeg jutra. Dobili smo multivitamine u tubi za nju, da joj dajemo jednom dnevno. Nakon operacije je dobila injekciju s antibiotikom, sutra ide po još jednu. Još jedan stres s košarom i vožnjom i veterinarom mora proživjeti. A možda i vađenje konaca slijedeći tjedan, ukoliko joj sami ne ispadnu.
Prvih sati nakon operacije je većinom spavala, onda je par puta pokušala onako ošamućena sjesti pa bi se skljokala. Navečer smo joj otvorili vratašca košare, nesigurno je izašla, obavila nuždu i zavukla se u kut kupaone. I tad je počela s tim optužujućim pogledom – vjerovala sam vam, a gle što mi se sad dogodilo! U košari je provela noć, jutros smo je pustili van. Ignorirala je posudu s vodicom i zavukla se ispod kauča. Već je nastupilo i vrijeme kad može početi jesti. Ali jok. Neće. Skrene pogled od mene kad je dozivam i tepam joj i nudim hranu i piće. I sad je ona moj Mali Princ a ja njena lija. Vjerujem da ćemo se uskoro opet sprijateljiti. 
Post je objavljen 20.01.2010. u 15:23 sati.