Pregled posta

Izbori bez izbora

Nedavno sam pročitao misao kako je zapravo riječ izbori postala svoja vlastita suprotnost; oksimoron; novogovorna izmišljotina...
I dok s to donekle može reći za drugi krug bilo kojih većinskih izbora, pa tako i onih predsjedničkih (npr. za gradonačelnike) za sve druge izbore to se tek uvjetno može reći.

To je, zapravo tako, samo zato i dokle dobri ljudi bježe od politike kao vrag od tamijana. Sve dok se oni koji govore da na izborima nema izbora - ne uključe u politiku, to će zaista biti samoispunjujće proroštvo. Pogubnost takvog pristupa možemo vidjeti i na primjeru metropolizacije i depopulacije Hrvatske. Ljudi odlaze u Zagreb jer u njihovom kraju nema posla; nema mladih ljudi. Naravno da nema, kada su u prethodnoj generaciji, ljudi radili isto to - umjesto da grade, stvaraju i množe se u svom kraju, oni su otišli u Zagreb, darovali mu svoj potencijal, rad, znanje, djecu... Istovremeno, učlanit će se u zavičajni klub, do smrti se neće smatrati Zagrepčanima, zadržat će običaje starog kraja, govor, kulturu... Govorit će "Moralo se. Tada su bila druga vremena. Vratit ćemo se..." samo da si ne bi morali priznati: Imali su priliku u jednom trenutku odlučiti otići ili ostati. U tom je trenutku njihov kraj izgubio u ogledu života sa Zagrebom.

Ljudi koji svjesno ne žele sudjelovati u politici također negiraju da je njihovom odlukom u njihovim životima demokracija poražena. Donjeli su odluku da ona nije vrijedna truda. Istovremeno negacija i racionalizacija toga odvija se kroz stereotipe o politici kojima nas tako sočno hrane mediji i političari: svi su oni pokvareni, isti, nemamo za koga glasati.

Razlike između napuštanja voljenog kraja za život u velikom gradu i napuštanja demokracije da bi se živjelo u pasivnosti su dvije, velike, krupne, fundamentalne i sudbonosne.

1. Puno se lakše predomisliti oko politike nego kod preseljenja. Dokle god ste živi, zdravi i pokretni možete se pridružiti nekoj stranci i krenuti se boriti za bolje sada. Kada jednom nađete posao, stan, prijatelje, pošaljete djecu u školu u jednom gradu, povratak je puno kompliciraniji.


2. Odlazak u novu sredinu je svjesni, razumski, aktivni i proaktivni potez aktivnog pojedinca koji je odlučio uzeti uzde sudbine u svoje ruke, odriješiti barku i odplutati na pučinu života.
   Oni koji apstiniraju od političke participacije ponašaju se pasivno, defetisički, povlače se pred problemima, lišavaju se dragovoljno mogućnosti da sudjeluju u donošenju odluka koje njima istima svakodnevno rade o glavi. Gunđat će, ali će očekivati da se netko drugi pobrine za njih.

Ako se nitko ne odnosi tako neodgovorno prema svojoj neposrednoj egzistenciji, zašto se svi drugačije ponašamo kada je u pitanju egzistencija naše zemlje, pa time posredno i naša vlastita?
Odgovor drugi puta. Do tada razmislite, samo kako bi izgledala Hrvatska, kad bi svi ljudi na svijetu i kad se male ruke slože. Obično su sve "komplicirane" stvari jednostavne. Rješenje krize neimanja izbora je djetinje jednostavno.

Post je objavljen 20.01.2010. u 10:24 sati.